Već sam početak 63. Cannesa uvjerio nas je da senzacionalna niska dobrih filmova koja pritječe iz Rumunjske na namjerava stati. Ionako briljantnoj bilansi 'novog rumunjskog filma', prvi su canneski dani pridodali je jos dva intrigantna naslova.
Prvi od njih je 'Aurora', film redatelja Cristu Puiua koji je pred pet godina upravo u Cannesu filmom 'Smrt gospodina Lazarescua' prvi svijetu dao do znanja da rumunjski val postoji.
Puiu se sada vratio u Cannes i to filmom koji ima slicnosti s 'Lazarescuom', ako ništa drugo zato jer traje tri sata i gotovo u realnom vremenu prati glavnog junaka.
Taj junak je Viorel, srednjovječni, razvedeni bukureštanski inženjer jednog jutra ustane, kupi lovaku pušku i u ubilačkom pohodu ubije bivšeg punca i punicu i odvjetnika bivše žene.
Oni koji su gledali 'Lazarescua' mogu pretpostaviti, medjutim, da 'Aurora' nije triler: najveći dio filma nije nam jasno ni zašto, pa ni koga Viorel ubija, a uglavnom pratimo junakov beznadno banalan život i dosadne pripreme za ono što već se ispostaviti kao buduće krvoproliće.
'Aurora' je čak i za festivalsku publiku sviklu na sve tvrd orah - to je opasan, izazovan film prema kojem se čak i 'Lazarescu' doima konvencionalno.
Međutim, većini prisutnih (pa i meni) više se ipak svidio drugi bukureštanski naslov prikazan ovdje - 'Utorak nakon Božića' redatelja Radu Munteana.
Kako u rumunjskom filmu sve ostaje unutar obitelji, tako je Munteanov film napisao Razvan Radulescu, upravo čovjek koji je kao scenarist zajedno s Puiuom sukreirao 'Lazarescua', te stvarni ideolog rumunjskog vala.
'Utorak nakon Božića' odvija se kroz dva predbožićna dana i prati vrhunac preljubničke krize: glavni junak odluci ženi priznati da ima drugu, a potom zajedno moraju kod svekra i svekrve, gdje za Božić glume kako je sve u redu.
Riječ je o prelijepom, točnom i bolnom filmu koji pokazuje ono najbolje od 'made in Romania' škole.
Ostatak programa u petak bio je znaku dobrog azijskog 'pulpa'. U glavnom programu prikazan je korejski triler 'Sluškinja' Im Sang-sooa koji prati sudbinu sluškinje u prebogatoj obitelji.
Nakon što junakinja zatrudni sa kućevlasnikom, shvati da je zarobljena u četiri zida, te da joj o glavi rade gazdina supruga i punica koje su na sve spremne da se u dinastiji ne rodi kopile.
Film je vrlo zanimljiv, vizualno morbidno pre-estetiziran, tako da imate dojam kao da gledate Chabrola kojeg je neko poslao na 'friziranje' u salon gdje su pravili 'Old Boya'.
Azijski pulp-petak dopunio je Hideo Nakata, redatelj filma 'Krug' I vjerojatno najslavniji predstavnik japanskog 'J-horora'.
Ovdje se Nakata predstavio filmom 'Chatroom' u kojem grupa britanskih tinejdžera koristi internetsku socijalizaciju za medjusobno mrcvarenje koje narasta u zločin.