Po završetku canneskog festivala dobili smo naizgled odličnu vijest: kompanija MCF Hrvatska u distribuciji ima sve laureate, od dobitnika Zlatne palme "Fjorda" Cristiana Mungiua do "Minotaura" Andreja Zvjaginceva, ovjenčanog Grand Prixom žirija. MCF Hrvatska pohvalio se dosad najvećim brojem nagrađenih filmova, što bi trebalo razveseliti naše filmofile, no tu postoji problem.
MCF je zapravo beogradsko poduzeće, koje ima hrvatsku podružnicu u Zagrebu, gdje se prikazivači prema njemu odnose poprilično maćehinski. Ako je film, recimo, nagrađen Oscarom, kao što je bio slučaj s fantastičnim spektaklom "Sve u isto vrijeme" Daniela Scheinerta i Dana Kwana, s Jamie Lee Curtis i Michelle Yeoh u glavnim ulogama, neće biti problema, stavit će ga na program i najveći zagrebački prikazivač CineStar, ali i manje dvorane kao što je Kinoteka u Kordunskoj ulici.
Zagreb je u posebno lošoj situaciji, budući da se već sedam godina preuređuje njegovo najljepše Kino Europa (nekadašnji Balkan), a završetak se skoro ne najavljuje, pa MCF-ove filmove redovno prikazuje jedino Kinoteka s 270 sjedala, ne bog zna kakve kvalitete. Problem je što je kino u vlasništvu Crkve, koja i ne pomišlja uložiti sredstva u obnovu sjedala te još koječega drugog. CineStar je također i distributer, ima i manje distributersko poduzeće Editus, tako da njegovi filmovi uvijek imaju prednost u odnosu na one MCF-ove. Potonjima pomažu jedino Oscar ili Zlatna palma u Cannesu, no kad to nije slučaj, i Kinoteka je dobra za filmove kao što su "La Grazia" Paola Sorrentina, s Tonijem Servillom u ulozi nagrađenoj u Veneciji, ili ostvarenja Françoisa Ozona "Zločin je moj" I "Peter von Kant".
Pritom se MCF usmjeruje uglavnom na europske i međunarodne filmove, zato tako lako dominira na festivalskoj sceni, a još jedan je minus što zbog njega ne možemo gledati srpske filmove (na primjer, "Nije loše biti čovek" Dušana Kovačevića prikazan je na Pula Film Festivalu, ali je naša kina, barem ona glavna, uglavnom zaobišao), no za sve ima izlaz. Poželjno je da je u pitanju koprodukcija i da film potpisuje hrvatski redatelj, kakav je slučaj komedije "Svadba" Igora Šeregija, no taj ionako nije distribuirao MCF, ni srpski ni hrvatski. Nekim čudom se u Kinoteku provukla socijalna komedija "Radnička klasa ide u Raj" Mladena Đorđevića, no to je i jedini slučaj posljednjih godina.
Lijepa je vijest da Grad Zagreb ulaže sedam milijuna eura u obnovu kina Tuškanac. Radovi će navodno početi na jesen i trajat će barem godinu dana, no sličnih napisa već smo pročitali previše a da bismo im vjerovali bez zadrške. Tugaljiva situacija u zagrebačkim kinima donekle je i rezultat pretvaranja dvorana namijenjenih prikazivanju filmova u kazališta. Tako je kino August Cesarec u Ilici 208 glumac Matko Raguž pretvorio u Teatar Exit, koje i danas djeluje, iako tragovi nekadašnje namjene i dalje postoje, a kino Opatija na vrhu Draškovićeve ulice vraćeno je Savezu slijepih. Moglo bi se tako nabrajati još u nedogled, no signal nam je bio tek kaotičan kinorepertoar, koji se očito još dugo neće promijeniti, bez obzira na toliko novih MCF-ova niknulo u međuvremenu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....