Borilački sportovi i film se vole. Postoji sva sila izvrsnih filmova o hrvanju ili boksu, za razliku od malobrojnih dobrih filmova o loptačkim igrama. Prvi i vjerojatno glavni razlog zašto je tako je što su borilački sportovi (a pogotovo boks) filmični. Daju se efektno snimiti i efektno montirati.
No postoji i drugi razlog, a on ima veze s dramaturgijom. Jer junaci borilačkih filmova ljudi su koji izlažu vlastito tijelo ekstremnom mrcvarenju: posao im je da na koncu budu modri, izubijani, zgnječeni. Istodobno, taj ih posao često povlači po društvenom dnu, kroz ekosistem menadžera, impresarija, kladionica i mafije. Taj sudar ekstrema - puno modrica za neizvjesnu dobit - privukao je ringu i strunjači brojne redatelje sa socijalnim nervom, od Stanleyja Kubricka do Johna Hustona.
Priča o MMA borcu Marku Kerru na prvu izgleda kao primjer upravo takve priče. Tijekom devedesetih, Mark Kerr je bio uspješni sveučilišni hrvač. Kako je svojim umijećem htio zaraditi i koji dinar, prebacio se na MMA, gdje je u kratkom razdoblju bio nepobjediv i postao zvijezda. Ali da bi izdržao treninge i borbe, gutao je sve više analgetika, nad kojima je izgubio kontrolu i za nekoliko godina postao je teški ovisnik. Na poticaj trenera i supruge povukao se u kliniku za ovisnike, očistio i naumio vratiti u sport iz kojeg je izbivao.
Sudbina Marka Kerra privukla je njujorškog redatelja Bennyja Safdieja, jednog od dvojice braće Safdie koji su tijekom prošlog desetljeća postali zvjezdice inteligentnog žanrovskog off-Hollywooda. Ova njujorška braća sirijsko-židovskog podrijetla izgradili su ime s dva urbana, vibrantna kriminalistička trilera - "Good Time" (Paklena noć, 2017.) te "Uncut Gems" (Nebrušeni dragulji, 2019.). Godine 2024. braća su obznanila da više neće zajedno režirati, a Benny Safdie se potom sam latio filma o Kerru. Film pod naslovom "Smashing Machine" prikazan je na mletačkoj Mostri, gdje je dobio nagradu za režiju.
"Smashing Machine" na prvu ima mnogo sličnosti s ranijim filmovima obojice braće. Režijski stil je opet sirov, veristički, energičnog ritma, ali dokumentarističkog dojma, s puno jump-cutova i dugih kadrova iz ruke. Safdieji su uvijek znali izvući neočekivano od glumaca. U "Uncut Gems" su, recimo, od ne baš cijenjenog komičara Adama Sandlera izvukli sjajnu dramsku ulogu. Isto se dogodilo i u "Smashing Machine". Nije neko iznenađenje da je odlična glumica Emily Blunt i ovdje dobra. Ali Safdie je uzeo još jednog ne odviše uvaženog komičara - Dwaynea Johnsona - i iz njega izvukao sasvim pristojnu dramsku ulogu. Vidi se da Safdie zna posao.
Unatoč tome, "Smashing Machine" je prilično precijenjen film. Safdiejeva se borilačka drama doima kao nekoliko usporednih filmova koji se pridržavaju jedan drugog jer bi svaki od njih inače pao koliko je dug i širok. Žanrovska okosnica filma - sportska drama - po sebi je manjkava jer joj nedostaje treći čin - "Rocky-moment", veliki završni trijumf. Pričom o ovisnosti Safdie se premalo bavi: cijela rehabilitacija, recimo, ostane preskočena u elipsi. "Smashing Machine" je dobrim dijelom bračna drama, ali kao bračna drama ostaje na razini općih mjesta. Dvoje odličnih glumaca tu izvlače maksimum iz otrcanih linija dijaloga poput "sve se uvijek vrti oko tebe" ili "ti mene ne vidiš".
U "Smashing Machine" se vidi talent - i onaj glumački i onaj redateljski. Neki umješni i daroviti ljudi potrudili su se oko tog filma. Ali nam, kad se povuče crta, nisu dali uvjerljiv odgovor na pitanje zašto bi nas sve to skupa trebalo zanimati.
SMASHING MACHINE: ŽIVOT U RINGU, sportska drama, SAD 2025., režija: Benny Safdie, uloge: Dwayne Johnson, Emily Blunt, Ryan Bader, Oleksandr Usyk, kina
Ocjena: 3 i pol
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....