Marianne Jean-Baptiste i Michele Austin obasute su gomilom priznanja za uloge dviju sestara u filmu Mikea Leigha "Bolne istine". Zapravo, taj smo film trebali gledati još lani, pogotovo što su njih dvije bile odličan par i u Leighovu najpoznatijem ostvarenju "Tajne i laži", samo tamo je jedino tamnoputa Jean-Baptiste bila u središtu zbivanja, budući da igra lik koji otkriva da joj je prava majka bjelkinja (Brenda Blethyn), dok je Austin bila samo njezina prijateljica. I ovdje je Jean-Baptiste okosnica drame, igra postariju Pansy Deacon koja neprestano gunđa, ništa joj nije po volji, ni suprug Curtley (David Webber), vodoinstalater po zanimanju, a još manje punački sin Moses (Tuwaine Barrett), uvijek sa slušalicama na ušima, zadubljen u video-igre i knjige o avionima.
Fanatični gnjev
Za razliku od Pansy, njezina sestra Chantelle (Austin) frizerka je prijazne naravi, neudata je s dvije odrasle kćeri i spremna je sve sagledati s vedrije strane. Pansy apsolutno sve živcira, od golubova u dvorištu do lisice koja je slučajno tamo upala, imigranti kojih je prepun London, iako bi mnogi i nju svrstali među uljeze, zagađivače bjelačke metropole.
Nakon dva povijesna filma, "Gospodin Turner", u kojem je Timothy Spall glumio slikara J. M. W. Turnera, i "Peterloo", o pokolju u Manchesteru iz 1819., Leigh se vratio temama koje su ga proslavile, često bezizlaznim tegobama srednje i radničke klase. Recimo, zbog čega je Pansy tako ogorčena? Ima lijep stan na kat, ali upravo uživa da po njemu trči gore-dolje, samo da bi dokazala kako je nemar njezina supruga i sina tjeraju na to. Curtley je zabrinut zbog njezinog fanatičnog gnjeva, ali joj ne može pomoći jer ima i vlastitih problema: upravo je povrijedio leđa prenoseći tešku kadu. Moses se pomalo isključuje iz obiteljskog života, a možda je to i razlog zbog kojeg mu Leigh u završnici daje izvjesnu nadu da će se izvući iz tog ćorsokaka. Chantelle ne razumije zašto joj sestra stvara dojam da je okružena samo grubostima, kad zbilja nije tako. Njoj je stalo da se nađu na groblju na petu obljetnicu majčine smrti, no nije sigurna hoće li se Pansy tamo uopće pojaviti.
Ona se pojavljuje, ali možda bi bilo bolje da i nije došla, jer se na obiteljskom domjenku požali kako je pokojna majka u svakoj prilici preferirala Chantelle, a Pansy je ponižavala na svakom koraku.
Minimalistička režija
Naravno, kad se našla nasamo sa suprugom, i njemu je našla zamjerke kako se ponašao u toj prigodi, no on je tada već zdvojan zbog čitave situacije, pa baci u vrt cvijeće koje je Moses kupio Pansy za Majčin dan, rijetko benevolentna gesta nekoga tko od majke trpi samo poniženja. Čitav je film u takvim malim dramskim potezima, nema tu tzv. "velikih situacija" kao u "Tajnama i lažima" ili "Veri Drake", u kojoj se Leigh bavio istinitom pričom o pobačajima tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća.
Primjereno "malim dramskim potezima", Leighova režija je gotovo minimalistička, glazbe jedva da ima, a zanimljivo je da mu je to prvi film u kojem je radio gotovo isključivo s tamnoputim glumcima. Bilo je i vrijeme, budući da se demografska slika Velike Britanije u međuvremenu radikalno promijenila.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....