Nije mala stvar kada se domaća televizijska serija, napravljena prije tri i pol desetljeća, nosi gotovo ravnopravno s dvije friške sapunice, jednom hrvatskom i jednom turskom. To je uspjelo “Gruntovčanima” u režiji Kreše Golika i prema scenariju Mladena Kerstnera, seriji koja je u terminu ponedjeljkom u 8 uvečer izborila časno treće mjesto, odmah iza “Najboljih godina” i “Tisuću i jedne noći”. Kome čestitati? Golik i Kerstner odavno više nisu među živima, a Palma Katalinić, šefica dramskog programa Televizije Zagreb u tom razdoblju, još se od kraja osamdesetih kloni javnosti.
Logično bi bilo da sve komplimente izručimo Hrvatskoj televiziji, kako se danas zove Televizija Zagreb, koja je iz svog arhiva izvukla “Gruntovčane” i predstavila ih novoj generaciji gledatelja. To, međutim, ne bi bilo u redu.
Za manje novca, dakako
HRT sustavno zapostavlja novi domaći igrani program, štedi na svakoj kuni kako bi nahrano svoj golemi administrativni aparat, pa je nedavno odlučeno da se njihove najuspješnije serije “Odmori se, zaslužio si” i “Stipe u gostima” rade u vanjskoj produkciji, dakako, za manje novca. HRT već ima iskustva u “pofriškavanju” stare robe.
Kada su njezini šefovi shvatili da ne tako skupi američki klasici poput “12 žigosanih” i “Sjever sjeverozapad” imaju sličnu gledanost kao i hollywoodski blockbusteri koje plaćaju stotinama tisuća dolara, pa kad su još otkrili da partizanski spektakli kao “Bitka na Neretvi” ostvaruju rekorde sezone, odlučili su nešto slično primijeniti i na termine dramskog programa. Potonjeg, naime, gotovo više i nema, sveden je na fantomske projekte (“Grička vještica” i dr.) o kojima se razglaba već godinama, ali je tu zato blago koje im je ostavila Televizija Zagreb, kada je dramski program bio kičma čitave televizijske produkcije.
Besramno
Moralno, taj je potez uistinu besraman. Naime, dok je HRT još ponešto i proizvodio, usputni TV film, ili bi kinofilm razlomio u nekoliko epizoda, stare serije emitirane su u poslijepodnevnim terminima. Kada više ni toga nije bilo, stare su serije dobile elitni večernji termin. Još se može shvatiti da je svojedobno “Nepokoreni grad” emitiran na taj način, jer se tema borbe ilegalaca u NDH iz nekog razloga smatrala prijepornom puna dva desetljeća, međutim, reprize “Gruntovčana” prestali su brojiti i njihovi najvjerniji poklonici.
I kako se HRT zahvalio ljudima koji su televiziji osigurali solidnu marketinšku zaradu? Televizija Zagreb imala je prilično drakonske autorske ugovore, koji su u slučaju reprize predviđali naknadu samo redatelju, scenaristu i eventualno snimatelju, no glumci su se morali zadovoljiti onim što su primili nakon završetka snimanja. Nakon što je prva epizoda “Gruntovčana” postigla uspjeh, na HRT-u su počela govorkanja kako televizija uopće ne namjerava isplatiti pristojne tantijeme Golikovim i Kerstnerovim nasljednicima. Nazvao sam gospođu Leandru Golik, udovicu pokojnog redatelja, i utvrdio da je to zaista točno. Producent HRT-a ponudio joj je ugovor po epizodi na dvije i pol tisuća kuna bruto i upozorio da bi neto iznos bio otprilike dvije tisuće. Pokušajte, međutim, izračunati koliko je HRT zaradio na reklamama! Zaista sramotno!