Život građanke Sandre Jurak ne razlikuje se mnogo od života tisuća ljudi tranzicije kojima grah nije pao onako kako su se nadali.
Na početku novog milenija, Sandra Jurak je imala posao stalnog honorarca za HRT, radni odnos koji su joj produžavali, pa je opravdano vjerovala da će postati trajan. Jurak je također tjerala karijeru pjevačice u usponu. Pjevala je back vokale nizu pjevača, među ostalim i Alki Vuici. U svom kratkom zvjezdanom trenutku, s Alkom je Vuicom otpjevala duet. Na splitskom je festivalu na Prokurativama otpjevala pjesmu “Istriana” i u jednom varljivom trenu postala zvijezda pod reflektorima. Bila je mlada, zgodna i imala velika nadanja.
Ta se nadanja, međutim, nisu ispunila. U 53. godini života, Sandra Jurak je sredovječna, nezaposlena žena s viškom kila i manjkom novca. Na HRT-u je dobila otkaz, borila se protiv njega tužbom koju je izgubila. Pjevačka karijera najednom joj je zgasnula. U 53. godini, Sandra Jurak živi u maminom stanu u Gajnicama, telefonom traži posao, čisti haustore i konobari, čuva i pere starce. Čezne za sigurnošću koju nema. U njoj - međutim - i dalje tinja želja za pjevanjem.
Premijera
Sandra Jurak junakinja je hrvatskog dokumentarnog filma koji se ovog ljeta pretvorio u mali događaj festivalske sezone. Riječ je o filmu “Da je meni ono što mi nije” redateljice Višnje Skorin koji je svjetsku premijeru imao na sarajevskom festivalu, a hrvatsku na Liburnia dokumentarnom festivalu u Opatiji. Film Višnje Skorin prati sudbinu sredovječne prekarne radnice, njenu borbu za preživljavanje, ali i pokušaj da obnovi pjevačku karijeru kroz sudjelovanje na RTL-ovom talent šou.
Redateljica Skorin ističe kako se u ovom slučaju dogodilo da nije ona našla temu, nego je tema našla nju. Sandra Jurak - koju je ranije poznavala s HTV-a - došla je u njen studio pitati da joj napravim spot za jednu od njezinih pjesama. “Tada sam saznala kako je ostala bez oba posla, da se vratila kod majke u Gajnice i da se teško snalazi. No, tu nije bilo kuknjave. Pred sobom sam vidjela energičnu ženu koja želi ostvariti svoje zatomljene snove. Ulovila sam se kako joj se istovremeno divim, a s druge strane se pitam je li poludjela? Je li naivno u ovim godinama, s borama i kilama viška, imati takvu želju? Je li to kriza srednjih godina? Kako smo vršnjakinje, to su mi bila vrlo zanimljiva i bliska pitanja.”
Znatan dio filma bavi se Sandrinim pokušajem da obnovi svoju pjevačku karijeru kroz RTL-ov talent šou za pjevače u zrelijim godinama. Junakinja dvoji bi li se prijavila, jer je sudjelovanje košta i vremena i truda, a nije izvjesno da će od njega biti koristi. Na koncu prelomi - putuje u Beograd gdje se šou snima. Tamo susreće mnoge ljude koje je poznavala iz doba kratke estradne karijere. U studiju pred žirijem i publikom pjeva pjesmu Laufera. “Dok smo prijavljivali scenarij na HAVC”, ističe redateljica, “nismo znali da će biti tog natjecanja, niti da će se Sandra prijaviti. Kad se odlučila otputovati u Beograd, bili smo uzbuđeni. Osim potencijalnog uspjeha, zanimalo nas je prvenstveno kako će proživjeti susret s ljudima s estrade koji su nekoć bili dio njezinog svijeta. Kao montažerka radila sam na nekim realityjima pa sam imala predodžbu što možemo očekivati, no putujući s njezinim ‘suborcima’, otvorila nam se ne samo natjecateljska vizura nego i jedna dodatna socijalna razina.”
Video ispovijesti
Važan dio filma čine i junakinjine video ispovijesti. Redateljica ju je opskrbila malom kamerom i predložila joj da u formi videa bilježi vlastite introspektivne ispovijedi. Ekstrovertna Sandra to je napravila elokventno i dojmljivo. Nekoliko takvih “monologa naglas” - recimo, onaj kad ispovijeda kako “želi sigurnost”, ili kad se noć uoči puta lomi bi li u Beograd - spadaju u najemotivnije dijelove filma. Skorin ističe da “vlogovi nisu bili pripremani u scenarističkom, sadržajnom smislu”. “Ali” - ističe - “od početka sam znala da će oni biti dio načina pričanja priče… Osim uvjerljivosti, vlogovi su i način da protagonist ima na neki način kontrolu nad filmom. Tako smo gradile povjerenje u ono što je u konačnici zajednički projekt.”
U potresnom finalu filma, Sandra odlazi u Beograd, otpjeva Urbanovu pjesmu, dobije karitativne riječi hvale žirija u kojem su Vlado Kalember, Lana Klingor i Tonči Huljić. Ipak, ne uđe u drugi krug: dalje prođe četvero drugih pjevača, a film jasno sugerira da je sudbina svakog od njih četvero u mnogočemu slična sudbini Sandre Jurak. Iza svakog od njih su neke zatomljene ambicije, nadanja koja se nisu ostvarila, ali nisu ni sasvim zgasnula. Film Višnje Skorin tu obrće naopako konvencije svih filmova o natjecanjima talenata, a takvih je mnogo. Od “Step Upa”, preko “High School Musical” do “Briljantina” filmovi o natjecanjima talenata uvijek se bave onima koji su pobijedili. Sandra - međutim - nije pobijedila.
Emotivni krešendo
Nakon eliminacije, prima pohvale i čestitke, pred ljudima je puna elana i ornosti, a onda izlazi na stubište gdje je prati samo kamera Srđana Kovačevića. U tom trenutku, snažna i temperamentna žena u kadru zasuzi. Taj trenutak - trenutak kad se san rasplinuo, kad junakinja postaje svjesna da se kočija pretvorila u bundevu, te da se od sutra vraća u Gajnice i u život prekarijata - emocionalni je krešendo filma.
Redateljica filma - Višnja Skorin - u neku ruku ima luk karijere nalik onom njene junakinje. Po profesiji montažerka, i sama u srednjim pedesetima, radila je kao montažerka i predavač TV novinarstva, ali je stalno odgađala redateljske ambicije. Na kraju ih je ispunila u srednjim pedesetima, s dva zapažena dokumentarca za redom. “Crna ovca bistrička” film je o životu ateistice podrijetlom iz pobožne sredine, a “Da je meni ono što nije” film o tome kako ne izgubiti nade u pedesetima.
Do koje je mjere redateljica Skorin u Sandri Jurak prepoznala - sebe?
Ni sama u početku nisam bila svjesna te podudarnosti, odgovara autorica. “Osvijestila sam je tek snimanjem sa Sandrom gdje smo jedna drugu bodrile, smijale se našim amaterskim greškama. Prepoznale smo se u tim prokletim pedesetima kad žena za društvo lagano postaje nevidljiva.” Skorin se protiv te “nevidljivosti” bori filmovima. Jurak, pak, i dalje sanja pjevanje. Sasvim podesno, film završava njenim video spotom, spotom za pjesmu za koju se nada da će biti hit. Pjesmu po kojoj film nosi naslov.