Već se ustalila teza da nakon “Neba nad Berlinom” (1987.) Wim Wenders nema nijedan vrijedan igrani film, sve što valja to su mu dokumentarci. Teško je sporiti se s time, “Buena Vista Social Club” postigao je svjetski uspjeh, nominiran je za Oscara, kao i sljedeći redateljevi dokumentarci “Pina” i “Sol zemlje”, a čak je i film o Papi Frani “Čovjek od riječi”, unatoč mlakom prijemu te godine u Cannesu, u američkim kinima zaradio gotovo skoro dva milijuna dolara bruto.
Wendersovi igrani filmovi od početka devedesetih kao da nemaju veze s redateljem koji je nekoć potpisao “Alisu u gradovima”, “U tijeku vremena”, “Američkog prijatelja” i “Paris, Texas”. “Nasilju je kraj” i “Hotel od milijuna dolara” doimali su se kao kopije loših izdanja ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....