PREDNASTAVAK HARRYJA POTTERA

FANTASTIČNE ZVIJERI I GDJE IH NAĆI Traljav scenaristički uradak J. K. Rowling, bilo bi dobro da se ubuduće toga okani

Pretpremijere pred nastavka “Harryja Pottera” održane su u noći sa utorka na srijedu u četiri velike i jednoj maloj dvorani zagrebačkog CineStara, no ukoliko je svuda bilo kao u Branimir centru, najposjećenijem multipleksu u hrvatskoj metropoli, teško da će tu biti impozantnih rekorda. Dvorana je naime bila tek napola ispunjena, što nije bog zna što za jedan od najiščekivanijih filmova godine.

Je li razlog prilično inertna marketinška kampanja ili to što su nas kritičare i novinare po tko zna koji put ignorirali ne održavši nam posebnu projekciju nekoliko dana ranije (to posljednjih mjeseci distributer Blitz sve češće radi), šaljući nam cinično mailove o tome kako su naši strani kolege odlično primili film na upravo takvim internim događanjima, ostaje za raspravu. Činjenica je da “Fantastične zvijeri i gdje ih naći” neće imati tako jednostavan kontakt s publikom kao što ga je imao “Harry Potter i kamen mudraca”.

Ponajprije, potonji je snimljen po golemom bestseleru, što ova nova knjiga J.K. Rowling ipak nije. Budući da su tri glavna protagonista bili klinci, privučene su horde gledatelja upravo te dobi, a zatim se ciljna skupina lukavo proširivala kako su u narednih sedam filmova junaci starjeli. “Fantastične zvijeri” nemaju tako zahvalan koncept. Glavni junak Newt Scamander, specijalist za spoj magije i zoologije, ima oko 30 godina, ali bi mlađim tinejdžerima mogao biti dosta zanimljiv, jer ga glumac Eddie Redmayne igra poprilično karikirano. Newt skuplja fantastične zvijeri diljem svijeta i trpa ih u svoj mali kofer koji je zapravo alternativna stvarnost: ta čudna stvorenja izgledaju poput utjelovljenja dječjih fantazija, uopće nisu zastrašujuća, iz čega bi se dalo zaključiti da će publika predškolske dobi oduševljeno žamoriti pri svakoj njihovoj pojavi.

Da je tako ostalo, sve bi bilo u redu, no od druge polovice (film traje 132 minute) ima sve više mraka koji baš nije primjeren najmlađima i više je namijenjen gledateljima koji su zadnja, vrlo tjeskobna izdanja “Harryja Pottera” pretvorili u najuspješnije hitove svih vremena. Kao da se samo u jednom filmu pokušalo skupiti sve ono što je prethodnom serijalu postupno razigravano u punih osam izdanja, ali to je koncept koji rijetko kad uspijeva.

Radnja se odigrava u New Yorku sredinom 20-ih godina prošlog stoljeća, razdoblje je impresivno evocirano, kostimi i scenografija su besprijekorni, neki od glumaca su odlični, posebno je simpatičan Dan Fogler kao “bezjak” koji želi postati pekar, dok je Colin Farrell napravio najbolju ulogu, nijansiranu i vrlo slojevitu (kratku pojavu maskiranog Johnnyja Deppa bolje je ne komentirati), međutim, previše se oslanjalo na specijalne efekte uz pomoć kompjutora, tako da su neke od scena u kojima se ruše i preslaguju zgrade upravo iritantne.

Najveći je problem što su predloške J.K. Rawling dosad prerađivali vrhunski holivudski scenaristi, a ovaj put se ona sama prihvatila tog posla. Obavila ga je traljavo, zaboravljala likove, rastezala dramske situacije, pa bi bilo dobro da se ubuduće toga okani. Pred nama su još četiri filma koja će biti snimljena po tri knjige iz nove serije (ostale dvije autorica tek piše), no kako su u pitanju skupe “igračke” - ova je koštala bar 180 milijuna dolara - ne bi škodilo da se kormila primi netko tko njime zna upravljati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. travanj 2024 21:23