U završnici filma “Pisac iz sjene”, ekranizaciji romana “Duh” Roberta Harrisa (“Domovina”, “Enigma”, “Staljinov anđeo”), na prijemu u povodu izlaska autobiografije bivšeg britanskog premijera, jedan papirić koji sadrži vitalnu informaciju po rasplet drame ide iz ruke u ruku sve dok ne stigne do govornika za pultom. Kako se ispostavi, nikad ne doznamo što je na njemu točno napisano.
Za razliku od Harrisove knjige, u kojoj čitatelj zna sadržaj papirića, redatelj Roman Polanski se odlučio za eluzivnost. Je li to novi trend u kinematografiji, gdje se gledatelja vodi sve do finala i zatim ga se ostavlja kao gusku u magli, kao što je to bio slučaj s “Bijelom vrpcom” Michaela Hanekea? Baš i ne.
Paralele sa životom
Dok kod Hanekea možete ispisati stranice i s...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....