Film o Nikoli VII. Zrinskom, vladaru koji bi puno više napravio da nije stradao u lovu sa samo 44 godine

Prošlog ponedjeljka čak su dva hrvatska filma bila na programu Kaptol Butique CineStara. Ujutro je kao pretpremijera prikazana hrvatsko-američka koprodukcija "Gospodar oluje: Legenda o Hammerheadu", da bi je podvečer zamijenio povijesni film "Zrinski". Ovaj drugi traje samo 53 minute, pa ga samo uvjetno možemo nazvati filmom jer spaja dokumentarni i igrani prosede, međutim, kad biste me pitali koji bih vam svakako preporučio, bio bi to "Zrinski", a razlog je jednostavan - popunjava nedopustivu prazninu u hrvatskoj kinematografiji.

Nagledali smo se svakojakih spektakala tijekom desetljeća, ponajviše filmova iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata, međutim, minula stoljeća smo potpuno ignorirali. Donekle treba uvažiti opravdanje da je tako nešto jako skupo napraviti, međutim, "Zrinski" - u potpunosti nastao u privatnoj produkciji - samo je probudio apetit za temama iz daleke prošlosti. Njegov je protagonist Nikola VII. Zrinski, hrvatski ban iz 17. stoljeća, ratnik i vladar, koji bi vjerojatno napravio puno više da nije tragično stradao u lovu 1664., kad je imao samo 44 godine.

Njegova smrt predmet je svakojakih spekulacija, spominje se čak i mogućnost atentata, ali bilo je to jako davno da bi se precizno ustanovilo što se zapravo dogodilo. Potomak legendarnog Nikole Šubića Zrinskog za života se mnogima zamjerio, pa su teorije zavjere krajnje opravdane, no prava je šteta što mu nije omogućeno da prekroji Hrvatsku po svojim načelima, čak i po cijenu spajanja s Ugarskom. Bio je on ne samo ratnik, nego i vrhunski intelektualac, slično kao i brat mu Petar govorio je bar šest jezika, hrvatski, njemački, mađarski, latinski, turski i talijanski, a u Čakovcu, gdje je stolovao, skupio je impresivnu biblioteku i osnovao franjevački samostan.

Rad mu nije bio mrzak, štoviše, sudjelovao je osobno u gradnji utvrda, Novi Zrin dobro opskrbljen topovima i ostalim naoružanjem bio je njegov ponos i nerado je poslušao carev nalog da ga sruši do temelja (razlog su bile austrijsko-turske spletke). Ipak, bio je lukav političar i valjda je smatrao da će kad-tad niknuti novi, no smrt u lovu nije mogao predvidjeti.

Pouzdani Branko Repalust bio je majstor za specijalne efekte, zahvaljujući njemu dočarano je rušenje tzv. Sulejmanovog mosta kod Osijeka, ali kad su u pitanju spektakli, to je jedini prizor te vrste. Igrane dijelove korektno je režirao scenarist i producent Alen Matušin, ništa ne smeta spajanje onog vremena i našeg doba, kao ni komentari povjesničara Hrvoja Petrića i Sandora Benea. Važan sudionik je novinar i književnik Martin Lukavečki, koji pomaže da kako spada uronimo u prošla razdoblja, dok su Denis Bosak kao Nikola i Vini Jurčić kao njegova supruga Marija Sofija spremni i za zahtjevnije zadatke pred kamerom. Ne bi bilo naodmet da Hrvatska televizija jednom o svemu tome napravi seriju ili bar mini seriju, ne može se reći da za to nema sredstava, ali izgovaranja da je tako nešto za nju preteško valjda su već na dnevnom redu.