FILM O GRUPI SEXA

'Furali su se na radničku klasu i noise rock, a uništile su ih nizozemske feministice'

Nakon odličnog filma “Kad Miki kaže da se boji” o junacima Štulićevih pjesama, redateljica Ines Pletikos snimila je film “Kako smo ušli u Europu: slučaj SexA”, s kojim je pobijedila na upravo završenom Festivalu dokumentarnog rock filma u Vinkovcima. Kao njihova prijateljica i generacijska suvremenica, Pletikos dokumentira portret zagrebačke grupe SexA, koja je slovila za jednu od najbolje čuvanih tajni hrvatskog i jugoslavenskog alternativnog rocka.

Kulturni emigranti

- U kontekstu pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji željela sam napraviti serijal “Kako smo ušli u Europu” o prvoj generaciji kulturnih emigranata, koji su četvrt stoljeća prije svoje zemlje, potkraj 80-ih, otišli iz Zagreba u tadašnju Zapadnu Europu. Na kraju se priča svela na članove grupe SexA, a film je posveta prijateljima i vremenu u kojem su se oni formirali i stvarali. Tema filma je njihovo (ne)snalaženje u novim uvjetima, način na koji doživljavaju svijet, kao i nenadoknadiva praznina u umjetničkom i društvenom životu koju su ostavili u sredini koju su napustili - kaže redateljica filma koji je premijerno prikazan u Vinkovcima, a u Zagrebu će se moći vidjeti 26. i 31. ožujka u Dokukinu KIC.

Punim imenom Sedativ ex Apoteka, SexA je osnovana 1981. godine, a činili su je pjevač Nikica Valentić Nik, gitaristi Ivan Bilosnić Bic i Darko Kordovan, klavijaturist Saša Last, basist Nino Prišuta i bubnjar Ratko Danilović. Bili su, priča Pletikos, tipičan primjer klasno osviještenih rockera: dok su drugi pozirali pred Zvečkom i Kavkazom, oni su se bavili fizičkim poslovima, poput pretovara ugljena, a ta beskompromisna pripadnost radničkoj klasi itekako ih je odredila.

U prvoj fazi bend je bio naklonjen dark zvuku novog vala i post-punka, kao i avangardnim strujanjima, a iz tog razdoblja datira i njihovo prvo službeno izdanje, kazeta “SexA uživo”, snimljena 1986. na koncertu u Kopru. Objavljena u samo 200 primjeraka, ta kazeta godinama je bila jedini reprezentativni zvučni zapis benda i obilježila je prvu fazu njihova djelovanja. Bend se tada raspao, da bi se krajem osamdesetih formirala posljednja postava benda u kojoj je uz Valentića, Bilosnića i Lasta na bubnjevima bio Igor France.

Koncert Rapemana

Grupa se zvukovno potpuno okreće noise rocku, a presudan za taj stilski zaokret bio je, prema riječima glazbenog kritičara Aleksandra Dragaša, koncert Rapemana, američkog post-hardcore/noise benda u kojem je djelovao producent Steve Albini, a koji je održan u ljeto 1988. u Ljubljani. Gitarist Bic navodno se na tom koncertu potpuno oduševio zvukom Rapemana, pa je i SexA odlučila krenuti u istom smjeru.

Do prve ploče, “No Sleep Till Pussy/Fuck Piction”, stižu 1990. i objavljuju je za nezavisnu izdavačku kuću Idle Valley, koja je godinu kasnije objavila i odličan album “Voxin’” pulskih Spoonsa. U međuvremenu je reputacija koju je SexA stekla na području bivše države došla i do ušiju Stevea Albinija, koji im je ponudio svoje producentske usluge. Bend seli u Amsterdam, s namjerom da zarade novac za put u Chicago i snimanje s Albinijem.

- Tamo su prošli sve faze: živjeli su kao skvoteri, bili zvijezde alternativne scene, a na kraju su se, budući da im se bend raspao, našli u potrazi za poslom i spirali užasa sređivanja egzistencije u novoj sredini - kaže Pletikos.

Bizaran nesporazum

Nakon godinu dana boravka u Nizozemskoj i četrdesetak održanih koncerata, među kojima su i zajednički nastupi s Butthole Surfers i Swansima, njihovoj propasti kumovao je i bizaran kulturološki nesporazum. Naime, omot njihove singlice “Pussy In The Sky With Diamonds” nije se svidio lokalnim feministicama koje su ih optužile za seksizam, pa im je naizgled liberalna skvoterska zajednica u Amsterdamu preko noći zatvorila vrata i više nigdje nisu mogli nastupati.

- Osim toga deklarirali su kao glazbenici iz Zagreba i Hrvatske te nisu dozvoljavali da ih se trpa u tzv. izbjeglički rock’n’roll. To uporno odbijanje etiketiranja u svakom pogledu dovelo ih je u bezizlaznu situaciju: kolege s underground scene okrenule su im leđa, više nisu mogli nastupati i bend se raspao. Više nisu glazbenici, a to je bila visoka cijena koju su platili da sačuvaju svoj umjetnički i osobni integritet - ističe Pletikos.

Svoj posljednji koncert SexA je održala 12. prosinca 1992. u gradu Breda na jugu Nizozemske. Bic danas radi kao soboslikar, a Nik je kuhar u jednom hotelu. Pozicija autsajdera im, kažu na kraju filma, sasvim odgovara: “Možda je to pokora zato što smo htjeli više od onoga što nam je bog dao”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. srpanj 2022 17:11