Talentiranom Šibenčaninu Mauru Ercegoviću Gracinu tek je 17 godina, a iza sebe već ima tri filmske uloge i titulu mlade glumačke nade, iako nikad nije ozbiljno razmišljao o glumi kao pozivu. Njemu se gluma jednostavno dogodila. Prije nekoliko dana vratio se iz Sarajeva gdje je na prestižnom filmskom festivalu film "Bog neće pomoći" Hane Jušić imao regionalnu premijeru i konkurirao za glavnu festivalsku nagradu, a jednu od zapaženijih rola u njemu ima upravo svestrani Mauro. Mladi glumac vratio se pun dojmova i spreman za završni razred srednje škole nakon čega će, otkriva, svoju karijeru posvetiti - motorima.
- Bilo je predivno u Sarajevu, grad je jako lijep, a festival odlično organiziran. Što se tiče samog filma, mogu samo reći da je moj otac ostao oduševljen i bez teksta. Samo je napomenuo da svaki film koji je prije pogledao sada stoji u sjeni i da je ovo prvi pravi film u svakom smislu te riječi - prepričava svoje dojmove mladi glumac.
Radnja filma vraća nas na početak 20. stoljeća u izoliranu obitelj pastira na Dinari gdje iznenada dolazi mlada Čileanka koju igra Manuela Martelli, a koja je za svoju briljantno odigranu uloge udovice najstarijeg sina u obitelji na svjetskoj premijeri filma u Locarnu ovjenčana nagradom Leopard za najbolju glumačku izvedbu.
- Razmišljao sam baš poput tate: kako netko uopće može smisliti tu priču i uspjeti je ispričati. Film traje dva sata i 15 minuta, ali uopće se ne osjeti. Još u Locarnu na festivalu sam sjeo i imao osjećaj kao da su se odmah upalila svjetla, kao da je prošlo 15 minuta od početka filma. U Locarnu sam film prvi put i pogledao, a nakon svakog prikazivanja uslijedio je veliki pljesak i publika je bila oduševljena. Ljudi na ulici su nam čestitali. Mojim je prijateljima to zafrkancija, ali sretni su zbog mene i jako im je drago. Nadam se da će film osvojiti još nagrada jer je na dva festivala dobio tri nagrade i zato mislim da ga čeka dobar put kad izađe u studenome. Ide u kina i na festival u Zagrebu - najavljuje Mauro.
Svestrani Šibenčanin igra mlađeg sina u obitelji i njegova je uloga jedna od upečatljivijih.
- Ukratko, to je stara pastirska obitelj koja živi na planini i ima ovce. U jednom trenu dolazi žena našeg brata koja govori samo španjolski i kaže da je on poginuo, ali poslije se pokaže sasvim druga priča. No, razvije odnos s našom sestrom s kojom dotad nitko nije razgovarao i koju smo držali u donjoj kući. Ne znam bi li moja uloga spadala u veće ili manje, ja sam brat u obitelji, najmlađi, ali oko mene se sve vrti. Ako je brat umro, ja nasljeđujem njegov dio i sve se mene pita - ukratko je opisao radnju.
Prespavao je audiciju
Njegov ulazak u svijet glume prilično je zanimljiv jer Mauro nije poput većine sanjao da postane glumac, nego je prva uloga doslovno pronašla njega. Naime, kad mu je bilo tek 12 godina, igrom slučaja dobio je svoju prvu rolu u filmu "Garbura", redateljskom prvijencu Josipa Žuvana.
- Bila je to čista slučajnost. Prijateljeva mama rekla nam je da odemo probati i otišli smo na audiciju. Zapamtio sam tekst i govorio ga iz zafrkancije, ali redatelj Žuvan dao mi je ruku i rekao da dođem sutra. Ja sam rekao da hoću, ali kako sam u to vrijeme trenirao nogomet, zaboravio sam na dogovor. Ujutro nakon treninga otuširao sam se i zaspao, a iz produkcije su me sto puta zvali i tražili gdje sam. Kad su me dobili i rekli da dođem, prvo sam se nećkao i govorio da sam se tek probudio, ali ipak sam otišao. Redatelj mi je odmah prišao i rekao: ‘Čestitam, prošao si, ali nemoj još nikome govoriti‘. No, odmah sam rekao ocu da sam dobio ulogu u filmu. Bio je zbunjen kao i ja, nije niti znao da sam išao na audiciju. Nazvao je Orianu, zaduženu za casting, i redatelja i oni su mu objasnili o čemu se radi - prisjeća se glumac.
Snimalo se u doba korone u selu Raslina pokraj Šibenika, a prvi susret s filmskim setom za Maura je bio vrlo upečatljiv.
- Kad sam došao, gledao sam u sve te kamere, opremu, čudo, nisam nikad mislio da ću tamo završiti. Ali, u prvoj sceni koju smo snimali već sam se osjećao kao da sam baš to ja, prirodno mi je išlo, bez problema sam govorio tekst i ispalo je top. Redatelj je odmah rekao da sam posve prirodan, da mu se jako sviđa i da će to biti odlično. Tako je i bilo. Gluma me prije toga uopće nije zanimala, bio sam mali, vozio sam bicikl od jutra do mraka. Ali, drago mi je što se to dogodilo - objašnjava Mauro.
Druga uloga mu je upravo u filmu "Bog neće pomoći", a tijekom snimanja je posve spontano dobio još jedan filmski angažman.
- Snimao sam s Hanom Jušić i bio na setu cijeli osmi i deveti mjesec, tako da sam tek u desetom došao u školu. Negdje u petom mjesecu pitala me profesorica zove li me još itko za ulogu, a ja sam odgovorio da zasad ne. I čim smo izašli na mali odmor, zazvonio mi je mobitel. Javio sam se i pozdravio, a s druge strane su rekli da zovu iz Dinaridi produkcije i pitali jesam li zainteresiran za snimanje filma ‘Pet dana na moru‘. Odgovorio sam da jesam. Napomenuli su da će to biti u šestom mjesecu i da se radi o tri dana snimanja na Dugom otoku, pa sam i u lipnju malo izostao s nastave - smije se Mauro.
Za potrebe uloge već je iskusio poneki izazov, pa i kupanje u hladnoj Cetini.
- Bilo je to za film ‘Bog neće pomoći‘. Dan prije snimanja jedne scene išli su vidjeti kako je to kupati se u Cetini jer se trebalo snimati noću. Vratili su se i govorili da je prehladno, da trnu noge i ne može se ući. Ja sam ušao i stvarno su noge trnule, ali odlučio sam se cijeli smočiti. Zatrčao sam se i bilo je top - ležerno se prisjeća.
Na svakom je setu imao samo dobra iskustva, pa se kući vratio prepun dojmova.
- Svaki film ima nešto svoje što ga čini posebnim. Na svakom je drugačija ekipa. Na prvom filmu bilo mi je zanimljivo kako smo između scena igrali s redateljem PlayStation, malo Fifu. Drugi po redu je ‘Bog neće pomoći‘ i tu su svi bili odlični. Bilo je uključeno više zemalja i produkcija i svi su bili baš složni. Hana je odlična redateljica, daje precizne upute i točno zna što želi, do u crtu, a to je jako bitno. Snimali smo na Dinari i bilo mi je odlično. Dizanje je bilo u 6, pa odijevanje i onda na planini cijeli dan bez signala i mobitela. Iskreno, uživao sam - otkriva.
Od slavnih ličnosti koje je susreo na festivalima najviše ga se dojmio Jackie Chan.
- Kad smo bili u Locarnu, vidio sam Jackieja Chana, ali nisu nam dali niti prići. Mogli smo mi mahnuti njemu i on nama, i to je bilo to - pomalo razočarano kaže glumac.
Motori, motori, motori
Iako glumi s nevjerojatnom lakoćom i takav se talent rijetko viđa, Maurovi životni ciljevi zasad idu u posve drugom smjeru.
- Gluma je zanimljiva, super je snimiti neki film i sve ono što slijedi, upoznati ljude, ići na festivale. Sve je to odlično, ali od glume me puno više vuku motori. Zasad sam s prijateljem uzeo garažu i pomalo to slažemo. Htio bih to raditi za sebe, a i nekome popraviti motor ako mu zatreba. Inače radim na ulici, ali kako smo se uselili, više sam se okrenuo radu za sebe. Unutra su moji motori, moji dijelovi. Garaža se smanjila, trebat će i veću uzeti - planira.
Iako je pasionirani ljubitelj motora, utrke mu nisu prioritet, ali uživa u vratolomijama od kojih zastaje dah.
- Za utrke se treba tome posvetiti, a ja sam nekako raznolik. Volim motore i to mi je u prvom planu, ali imam više ciljeva. Na primjer, radim cijelo ljeto u automehaničarskoj garaži i nakon toga odem u svoju garažu, družim se s prijateljima... - iskren je Mauro.
A bi li se u tu priču uklopila i Akademija dramskih umjetnosti?
- Teško. Ja u školu dođem, riješim što treba i ne doživljavam to kao obvezu. Kad obavim što se traži, odem. Ipak, lijepo je iskustvo snimati i uvijek ću biti tu, na raspolaganju. Stignem se još predomisliti. Nakon mature zamišljam da će opet uletjeti neki film, ali da ću opet stalno biti u garaži. Čini se da sam više sklon radu. A što se tiče motora koji bih želio, skužio sam da sam više sklon onim starijima, nego novima jer volim ih slagati po svome.
Novoj glumačkoj ponudi jako bi se veselio, a kako je krenulo, nema sumnje da će i stići.
- Volio bih snimiti neki ludi film ili seriju u rangu ‘Južnog vetra‘, da su uključeni motori i auti i da je nabijeno adrenalinom - zaključuje Šibenčanin za kojega ćemo definitivno još čuti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....