Film Predraga Antonijevića "Dara iz Jasenovca", srpski kandidat za američke filmske nagrade Oscar i Zlatni globus, trenutno nije moguće ocjenjivati na poznatoj filmskoj platformi IMDb, a razlog je navodno to što je film izazvao veliko nadmetanje Srba i Hrvata u davanju najviših i najnižih ocjena. Iako je malo ljudi ovaj film vidjelo, izazvao je, naime, mnoge prijepore.
Snimljen za englesko govorno područje film gledateljima obećava da će vidjeti strahote rata kroz oči djevojčice, koju igra dvanaestogodišnja djevojčica Biljana Čekić.
No, na film se obrušio Jay Weissberg, jedan od glavnih kritičara utjecajnog filmskog magazina Variety koji je napisao među ostalim: "Nismo li već odavno trebali razgovarati o tome zašto ima toliko filmova o holokaustu. Jedni pripadaju kategoriji - da se ne zaboravi! - no mnogi drugi postoje samo zato što su njihovi tvorci shvatili da se holokaust dobro prodaje. Oni koji pripadaju ovoj drugoj kategoriji trivijaliziraju i senzacionalistički naglašavaju svoju temu, gudeći po žicama melodiju koja je negdje između sablasnog i prezašećerenog", te još dodao: "Da nema suvremenog konteksta tog filma, bila bi to samo još jedna nesuvisla drama o holokaustu, koja koristi nasilje kao što se to radi u žanru o serijskim ubojicama.
No kontekst je nemoguće ne uzeti u obzir, a u ovom slučaju to je kako srpski nacionalisti koriste Jasenovac kao bojni poklič i pretvara film u propagandu. Znanstvenik Jovan Byford trijezno je analizirao kako se srpske patnje pokušavaju povezati s holokaustom i tako se nastoji legitimizirati njihova težnja za teritorijalnom ekspanzijom: to je točno karta na koju igra film. Već sama činjenica da je dom male Dare smješten u Mirkovce, poslužit će kao crvena krpa antihrvatskim brigadama, jer je to mjesto bilo prijeporna točka hrvatsko-srpskih sukoba. Da danas napravite film o holokaustu koji bi trebao potaknuti mržnju prema Nijemcima, bio bi odmah izopćen: ne shvatiti da se ovdje radi o istom problem, svjedoči o potpunom sljepilu."
Nakon toga se na kritiku osvrnula među ostalim i predsjednica Upravnog odbora Filmskog centra Srbije Jelena Trivan koja je ocijenila je bila očekivana reakcija „posebno hrvatskih lobista”, da se u filmu radi o srpskoj propagandi jer „poslije filmova u kojima su Srbi prikazani kao zločinci, ovo je priča o njihovom stradanju koja mijenja holivudske stereotipe”. Podsjetila je i da je direktor Instituta za holokaust Michael Berenbaum savjetnik na scenariju. Trivan je i upitala: „Mogu li se i drugi filmovi koji se bave stradanjima različitih naroda, poput „Schindlerove liste”, okarakterizirati kao propaganda ili to važi samo za naš narod', nadodavši da je riječ o filmu „ljubavi, a ne mržnje”.