U jesen 1984. zaposlio sam se kao savjetnik za repertoar u zagrebačkim Kinematografima. Bilo je to najveće prikazivačko poduzeće u Hrvatskoj, imali su više od 200 zaposlenih te osim kina i nekoliko zgrada namijenjenih za posebne potrebe: jedna od njih bilo je bivše kino Romanija u Trnjanskoj ulici, sve dok nisu srušili most koji je preko pruge na Glavnom kolodvoru povezivao Trnje sa središtem grada, poslovalo je posve dobro, ali kad ga je i izgradnja Palače pravde na današnjoj Vukovarskoj potpuno izolirala, kino je bilo osuđeno na odumiranje.
Pretvorili su ga u skladište, a jedan od mojih prvih zadataka na novoj funkciji bio je pregled zatečenih plakata filmova koje su Kinematografi imali u vlastitoj distribuciji. U velikoj dvorani iz koje su bile povađene stolice po p...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....