Mađarska redateljica Ildikó Enyedi skrenula je na sebe pažnju netom pred pad Berlinskog zida, kad je filmom “Moje 20. stoljeće” osvojila nagradu za najboljeg debitanta u Cannesu. U idućih četvrt stoljeća, Enyedi je uvelike pala u zaborav, sve dok u veljači ove godine njen film “Tijelo i duša” nije osvojio Zlatnog medvjeda u Berlinu. Osvojio ga je zasluženo, jer je to bio najbolji film u ne baš jakoj konkurenciji.
“Tijelo i duša” zbiva se u jednoj budimpeštanskoj klaonici. Junaci filma su stari činovnik - samac te žena koja pristiže u kolektiv kao sanitarni kontrolor.
Tijekom jedne kontrole na detektoru laži, par autističnih osamljenika shvati da su prethodne noći sanjali navlas isti san. Uskoro će uvidjeti da sanjaju isto svake noći, te da se obama u snu pojavl...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....