Smeta li Jakovu Sedlaru što su mu na predstojećim Danima hrvatskogfilma tri ostvarenja uvrstili u prateći program psihotroničkog tj.rubnog ili kultnog filma, usporedno s opusom Zvonimira Maycugakojem su sredinom osamdesetih sudili zbog pornografije? Kaže - ninajmanje. “Uvijek sam sebe smatrao nekako off, radio sam puno, samsam nalazio producente i djelovao izvan sistema”. Ipak, njegova “Gospa” 1995. je smatrana super produkcijom i obasuta je hrpomdržavnih nagrada. “Budući da tada nije bilo novca, uspio samnamaknuti budžet jer sam imao obaveze prema već dogovorenim stranimglumcima Martinu Sheenu, Michaelu Yorku i Morgan Fairchild. To jejedini moj film koji nije pokrio uložene troškove, ostali smo uminusu, no to smo si sami krivi. Bili smo krajnje neiskusni kada jeamerička distribucija bi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....