Tijekom šezdesetih godina, produktivni pisac i filmaš Fadil Hadžić snimio je hrpu filmova od kojih je nemalo bilo groznih, no nekoliko će od njih doživjeti frišku revalorizaciju. U to vrijeme, međutim, Hadžića je filmski ceh prezirao, a prezirao ga je možda najviše zbog njegovih nimalo pomodnih filmofilskih stavova. U jeku modernizma, Hadžić je zagovarao “demodirani” stav da je film produžetak književnosti, da je modernizam bezvezarija, a francuski novi val snobovska tričarija.
Godine 1970. tvrdoglavi Hadžić snimio je film “Idu dani”, zaboravljenu arhivaliju hrvatskog filma, crnu komediju pomalo inspiriranu Beckettom. U tom filmu u kojem Ivica Vidović “čeka Godota” odlučio je nouvelle vague pretvoriti u - predmet poruge.
U filmu, fikcionalni režiser zasip...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....