Odluke canneskih žirija pokatkad su znale biti predmet popriličnog iznenađenja i snebivanja. Ove godine - međutim - neće biti tako. Nakon što je u subotu navečer žiri festivala na čelu s Meksikancem Alejandrom Gonzálezom Iñárrituom proglasio pobjednike 72. Cannesa, dojam je da su članovi žirija ove godine odabrali dobro. Glavnu festivalsku nagradu - Zlatnu palmu - dobila je korejska crna komedija “Parazit” redatelja Bong Joon-hoa. Film o obitelji siromaha koja se postupno infiltrira i preuzme kućanstvo bogatog vlasnika IT tvrtke zasluženo je ponijela festivalsku nagradu. Riječ je o filmu koji je tijekom canneskih dvanaest dana pobudio najviše reakcija, najviše smijeha i aplauza, o filmu koji ima i nemali komercijalni potencijal, a kao plus mu treba dodati i to što je politički provokativan. Redatelj filma Bong Joon-ho i dosad je imao izvanrednih filmova, poput “Snowpiercera” i “Sjećanja na umorstvo”.
Redateljica Mati Diop i Sylvester Stallone
No Bong se ove godine našao s pravim filmom na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Ako je prva festivalska nagrada očekivana i zaslužena, blago je iznenađenje odluka o Velikoj nagradi žirija. Nju je dobio film “Atlantique” senegalsko-francuske redateljice Mati Diop. “Atlantique” je priča o skupini djevojaka koja ostane živjeti u senegalskom Dakru nakon što im muškarci krenu ilegalnim brodom put Europe.
zombiji momaka Film dobiva zanimljiv žanrovski obrat kad se u drugom dijelu pretvori u horor: u Dakru se, naime, pojave “djinnovi” (zombiji) momaka preminulih na Atlantiku tijekom ilegalne migracije. Diop je inače prva crna redateljica kojoj je film uvršten u canneski “competition”, a sada je postala i prva koja je dobila nagradu. Dobila je nagradu 46 godina nakon svog strica Djibrila Diop Mambétyja koji je 1973. za filmu “Touki Bouki” nagrađen u Cannesu.
Antonio Banderas i redatelj Alejandro Gonzalez Inarritu
Nagradu za najbolju mušku ulogu dobio je Antonio Banderas za ulogu u filmu “Bol i slava” Pedra Almodóvara - filmu koji je inače žiri pomalo iznenađujuće ispreskakao u nagradama. U tom filmu Almodóvar glumi režisera na pragu starosti koji se prisjeća svog odrastanja i kreativnih početaka. Nagradu za najbolju žensku ulogu dobila je Britanka Emily Beecham za film “Little Joe” Austrijanke Jessice Hausner. Beecham u filmu glumi genetičarku koja razvije cvijet s mirisom koji mijenja ljudsko raspoloženje: no, taj miris - ispostavi se - ima uznemirujuće nusefekte.
mladi ahmed Nagradu za najbolju režiju dobila su belgijska braća Dardenne za svoj film “Mladi Ahmed”, priču o radikaliziranom muslimanskom srednjoškolcu koji odluči zbog blasfemije ubiti svoju nastavnicu. Nagradu za scenarij dobila je pak domaća redateljica Celine Sciamma za film “Portret djevojke u vatri”. “Portret djevojke u vatri” lezbijska je kostimirana melodrama ambijentirana u Normandiju sredine 18. stoljeća.
Nagrada za najbolju glumicu - Emily Beecham
Film se bavi kratkotrajnom romansom provincijske plemićke kćeri i slikarice koja pristiže u dvorac da bi junakinju portretirala. Taj portret služi u svrhu ugovaranja braka koji ni jedna od junakinja ne želi. S druge strane, taj je portret jedina izlika dvjema ljubavnicama da provode vrijeme zajedno. Žiri kojem je González Iñárritu bio na čelu nagradio je još tri filma. Nagradu žirija - koja je u biti svojevrsna “brončana medalja” - podijelila su ravnopravno dva filma. Prvi od njih je brazilski suvremeni vestern “Bacurau” koji potpisuju dvojica redatelj - Kleber Mendonça Filho i Juliano Dornelles.
Brooklyn Beckham i Hana Cross na crvenom tepihu
Drugi su “Jadnici” (Les Misérables), kriminalistička drama o životu u pariškim imigrantskim “banlieues” koju potpisuje pariško-malijski režiser Ladj Ly. Tim dvama uvelike politiziranim filmovima nagradu je dodijelio američki politički dokumentarist Michael Moore, koji je cannesku pozornicu iskoristio za obračun s Donaldom Trumpom, kojeg je nazvao “lažju koja je omogućila još više laži”. Posebno priznanje žiri je dodijelio i palestinskom redatelju Eliji Souleimanu za vudialenovsku komediju “To mora da je raj”, koja je prikazana posljednje večeri festivala.
preskočili tri filma Uvaženu nagradu za najbolji debitantski film Zlatna kamera dobio je gvatemalski režiser César Díaz za film “Naše majke” prikazan u paralelnoj sekciji Tjedan kritike.
Redatelji Jean-Pierre Dardenne i Luc Dardenn
Koliko je god odluka o glavnoj nagradi i očekivana i zaslužena, pomalo je iznenađenje što je žiri uvelike ispreskakao tri filma koji su kuloarski važili za najveće favorite festivala. Almodóvarov “Dolor y gloria” dobio je samo glumačku nagradu, a Tarantino i Terrence Malick za filmove “Bilo jednom u Hollywoodu” i “Skriveni život” nisu dobili ništa. Osobno, mislim da takva odluka žirija nije nepravedna: vaš izvjestitelj i sam bi prije nagradio “Parazita”, “Jadnike” ili “Atlantique” nego i jedan od ta tri filma. Redatelj Bong Joon-ho u svojoj je dosadašnjoj karijeri bio kudikamo više miljenik publike nego festivala.
Scena iz filma 'Parazit'
Njegovi dosadašnji filmovi (Sjećanje na umorstvo, 2003., Domaćin, 2006., Majka, 2009., Snowpiercer, 2013., Okja, 2017.) varijacija su na popularne žanrove poput distopijskog SF-a, filma o godzilama ili psihološkog trilera. U te žanrove Bong - međutim - unosi zanimljivu crtu političke parabole. Bongovi filmovi stalno su se pojavljivali na rubovima A festivala: “Snowpiercer” je igrao u Berlinu, a “Majka” i “Okja” u Cannesu. No Bongovo stvarno igralište bila su komercijalna kina: svi su njegovi filmovi u matičnoj Koreji imali između (najmanje) tri i frapantnih 13 milijuna prodanih ulaznica. Ovaj sjajni filmaš - možda i najbolji žanrovski redatelj u današnjem filmu - sad je dobio i zasluženo festivalsko priznanje.