Milan Bandić već je devetnaest godina gradonačelnik Zagreba. U tih devetnaest godina za Bandićem su se vukle nebrojene afere. Protiv njega i njegovih suradnika podignuto je 13 optužnica, ispisane su stotine novinskih tekstova. Ipak, iz svega je izašao gotovo neokrznut. Sve dok ga se nije dohvatio netko tko nije ni novinar, ni tužitelj, ni sudac, ni politički rival: dohvatio ga se filmski režiser Dario Juričan.
Posljednjih desetak mjeseci hrvatska je javnost pratila aktivističko-trolersku operaciju koju je provodio i još provodi Juričan. Tijekom tog razdoblja on je kampirao ispred Holdinga, kandidirao se na predsjedničkim izborima, čak pokušao promijeniti ime u Bandićevo. Sve to vrijeme iza Juričanova trolerskog aktivizma stajao je poveći i ozbiljan novinarski rad novinara istraživača Saše Paparelle.
Kao i u prethodnom slučaju, kada su Juričan i Paparella "Gazdom" otvorili dosje Todorić, i sada je finalni proizvod trebao biti dugometražni dokumentarni film. Taj je film - "Kumek" - sada pred nama. Film koji je - ipak - manje zanimljiv od onoga što mu je prethodilo.
Osam najglasnijih
Juričan i Paparella u "Kumeku" izlažu karijeru glavnog lika od prapočetka: od konca 80-ih, kada je on još uvijek novinar tvorničkih novina Leda, a potom referent za ONO i DSZ u Općini Peščenica. To je razdoblje kad se u lokalnim partijskim vlastima dviju susjednih gradskih općina - Peščenice i Trnja - prvi put okupio krug ljudi koji će, tvrde autori filma, trideset godina kasnije drmati Zagrebom: Vidoje Bulum, Dragan Ljubičić, Slobodan Ljubičić, Lidija Tomić, Ivan Šikić i Mirko Herak.
Svi će se ti ljudi, teza je filma, tijekom dvadeset godina rotirati na ključnim pozicijama Grada i Holdinga kao direktori, revizori, nadzornici…
Prvi dio Juričanova filma kronološki je pregled najpoznatijih Bandićevih afera. Izlaže se afera s mesnom industrijom Sljeme, kad je Bandić nominalno podržavao radnike u prosvjedu, a zapravo radio za njihova konkurenta Todorića, te potom skupo kupio terene propale tvornice koji još stoje beskorisni. Osam najglasnijih prosvjednika potom će zaposliti u Zagreb Parkingu. Tematizira se skandal kada je Bandić prodao gradske tramvaje pa ih uzeo natrag u najam od banke po napuhanoj cijeni. Kratko se tematiziraju Bandićeve čudnovate zemljišne transakcije: kupnja terena Zagrepčanke (neprivedenog svrsi) i Gredelja (neprivedenog svrsi). Ukratko se izlažu problematične zamjene zemljišta, ali i, blago rečeno, neobične cijene najmova.
Trolerski aktivizam
Juričan tako navodi da Grad prostor vrtića njegove kćeri plaća po kvadratu 16 puta skuplje nego što sam iznajmljuje prostor stranci Miroslava Škore. Film analizira odnos Bandića i "kralja otpada" Petra Pripuza - no, tu ne saznamo mnogo više od onoga što se inače zna iz novina, počev od bizarnih telefonskih razgovora u kojima se dvojica gazda nazivaju "leoparde" i "kondore", pa do niza čudnovatih požara u Pripuzovim pogonima, obično skopčanim s neobičnim nestankom snimaka nadzornih kamera.
Novinarski najintrigantniji dio filma je analiza odnosa gradonačelnika i niza povezanih građevinskih tvrtki (Munis, Pionir, Pimont) koje Bandić, navode autori, neumorno klijentistički servisira. Navodi se tako slučaj kad je Bandić ucjenom - uskratom prava korištenja zemljišta - natjerao teniski klub da se odrekne terena u korist pristupnog puta za novogradnju "prijateljskih" investitora, da bi koji mjesec kasnije bio glavna zvijezda dočeka Davis Cup reprezentativaca na Trgu.
Dakako, u filmu je zastupljen i Advent: film pokazuje kako su adventske kućice postale forma za feudalnu diobu Zagreba, nagrađivanje bližnjih i kažnjavanje nezahvalnih.
Jedna od tema filma je i rastući dug Zagreba: tako, recimo, malo Zagrepčana zna da je nakon osnutka Holdinga Grad izdao obveznice te tvrtke i da na naplatu 2023. stiže 300 milijuna eura po tim obveznicama.
Neizbježan dio je i Bandićeva enormna imovina.
Drugi dio filma prati Juričanovu predsjedničku kampanju i trolerski aktivizam. Taj dio je relativno kratak, jer su Juričan i suradnici očito procijenili da je kampanja bila tako medijski vidljiva da se o njoj zna sve, što je, zapravo, točno.
Analiza mentaliteta
U striktno filmskom smislu, najzanimljiviji je dio filma onaj u kojem Juričan nastoji insceniranjem naturščika iznuditi analizu mentaliteta Bandićevih glasača. Na početku filma, on organizira audiciju za glumca koji će glumiti Bandića u filmu. Javljaju se deseci sredovječnih muškaraca koji ga s guštom imitiraju, citiraju, poziraju poput njega. U nevezanom ga razgovoru pred kamerom hvale, uzdižu ga što "misli na socijalu" i "što je puno napravio", konstatiraju da bi "svatko na njegovu mjestu krao", pa čak da bi "i oni uzeli da mogu". Uz to, Juričan u filmu uvrštava prizore žena koje mole za Bandića ispred Remetinca i ridaju zbog nepravde.
Kako film ide prema kraju, postaje jasno da "Kumek" nije (samo) film o Bandiću nego o nečem krupnijem. To su Bandićevi glasači, odnosno - sveprisutna kultura razumijevanja i tolerancije korupcije u Hrvatskoj.
Film završava posljednjom rečenicom, u kojoj Juričan optimistički najavljuje kako ne zna tko će biti idući gradonačelnik Zagreba, ali - "zna tko neće". Kad čovjek gleda film i sluša pitome građene koji Milana brane i relativiziraju krivnju, nije, bogme, više siguran u to.