Projekcijom filma "DJ Ahmet" makedonskog režisera Georgija Unkovskog, u ponedjeljak u Zagrebu počinje Zagreb Film Festival, najatraktivniji od igrano-filmskih festivala koje donosi zagrebačka filmska sezona. Kao i svake godine, i ove će godine ZFF u službenom programu prikazivati prve i druge filmove novih ili mladih redatelja koji će se boriti za službene festivalske nagrade. Kao i obično, ZFF i ove godine donosi i obilje popratnih programa, od kojih su neki tradicionalni.
Program Velikih 5 tako uobičajeno donosi po jedan veliki hit iz pet najvećih europskih kinematografija (britanske, francuske, njemačke, španjolske i talijanske). Program "Ponovo s nama" donosi nove filmove redatelja i redateljica koji su svojedobno igrali na ZFF-u. Na koncu, tu je i tradicionalni hrvatski kratkometražni program Kockice, koji se s vremenom pretvorio u najprestižniji premijerni prozor za domaće mlade autore, a nagrada Kockica u najcjenjeniju nagradu za kratki film, koji domaći autor može u Hrvatskoj dobiti.
Sve to ZFF donosi unatoč enormnim prostornim teškoćama koje su zagrebačkoj publici dobro poznate. Dva najprestižnija zagrebačka arthouse kina - Europa i Tuškanac - dugo su zatvorena zbog poslijepotresne obnove, pa se ZFF iznalazi kao podstanar po neglamuroznim multipleksima, dvoranama u Novom Zagrebu ili dvoranama koje se ne baš dostojanstveno ljušte, poput Kinoteke u Kordunskoj. Festival nema glavnu reprezentativnu dvoranu niti središnji hub, što uvelike ubija osjećaj festivala. Unatoč tome, tim ZFF-a potrudio se da tijekom šest dana Zagrepčanima donese što više dobroga za gledanje.
Iz tog odabira mi pravimo svoj odabir: sugeriramo pet naslova koji se izdvajaju u ovogodišnjem programu.
DJ AHMET (Georgi M. Unkovski, Makedonija)
Nije slučajno što je festivalska direkcija za film otvaranja odabrala upravo tu romantičnu komediju makedonskog zakasnjelog debitanta, jer film Georgija Unkovskog spada u onu vrstu filmova s kojima ne možete pogriješiti: jednako će ih voljeti i festivali i raja.
"DJ Ahmet" zbiva se u makedonskoj ruralnoj komuni Radovišu, u kojoj živi znatna turska populacija, pa je i jezik filma turski. Naslovni junak je tinejdžer pastir koji žudi postati DJ. Zatreskan je u mjesnu djevojku, kojoj slijedi ugovoreni brak, a Ahmed odluči taj brak minirati koristeći zvučnike, HDMI i koaksijalne kabele. Makedonski film premijeru je imao zimus na Sundanceu, gdje je izazvao opći ushit, te dobio nagrade i publike i žirija. "DJ Ahmet" zaista spada u onu vrstu filmova koje se može zvati "Sundance realizam": po oplošju su National-Geographic egzotični, no iznutra kuca srce čvrstog holivudskog žanra, kao da gledate film sa Sandrom Bullock. "DJ Ahmet" je, međutim, majstorski režiran, ima neodoljive naturščike i sjajan zvuk hrvatske braće Sinkauz. To je priljepčivi festivalsko-populistički hit koji je nemoguće ne voljeti.
PJESNIK (Simon Mesa Soto, Kolumbija)
Kolumbijski film "Un poeta", režisera Mese Sotoa, pročuo se kad je u svibnju ove godine dobio nagradu u programu Izvjestan pogled canneskog festivala. Junak Mesina filma je Restrepo, boem i poluuspješni pjesnik koji radi kao nastavnik književnosti. Restrepo je taman toliko dobar pjesnik da može objaviti koju zbirku, ali ne i da bude cijenjen i slavljen. Restrepo otkrije da je jedna od njegovih učenica - tinejdžerka Yurlady - nebrušeni pjesnički genij. Istodobno, Yurlady je i gola sirotinja, te sasvim obična srednjoškolka, koju zanimaju djevojačke tričarije, a poezija baš nimalo. Neuspješni pjesnik uživi se malo odviše u pigmalionsku ulogu i izazove pravi metež. "Un poeta" je duhovita, razorna satira, u kojoj se daju prepoznati brojni stereotipi književnog života. Iz filma istodobno proviruje i opsesivna tema latinoameričkog filma: tema klase i nepremostivog klasnog jaza.
PLAVI TRAG (Gabriel Mascaro, Brazil)
Brazilac Gabriel Mascaro uzburkao je duhove kad je 2019. snimio "Božansku ljubav", film o distopijskom Brazilu budućnosti, kojim vlada kršćanska teokracija, a ispovijedi se održavaju u drivein ispovjedaonicama. I novi Mascarov film "O ultimo Azul" je distopija. Zbiva se u budućnosti u kojoj starci nakon navršene neke dobi moraju silom otići u zatvorena naselja-hospicije. Junakinja Tereza želi tome izbjeći, pa bježi od kuće i ukrcava se na riječni brod koji prevozi trgovca e-biblijama. Distopija se pretvara u romantičnu priču o bijegu i plovidbi rijekom koja ima aromu Marka Twaina. "O ultimo Azul" premijeru je imao ove zime na Berlinaleu, gdje mu je nepošteno izmakla nagrada, iako je bio najbolji film festivala.
SJENKA MOG OCA (Akinola Davies jr., Nigerija)
Godine 1993. u Nigeriji su održani prvi demokratski izbori nakon desetljetne vojne diktature. Na izborima je pobijedio demokratski kandidat Abiola, ali ih je vojna hunta sutradan poništila. Točno na taj dan zbiva se radnja filma "Sjenke mog oca" nigerijsko-britanskog režisera Akinole Daviesa Jr.
Junak "Sjenki mog oca" redateljev je alter ego, desetogodišnji dječak kojem odsutni otac radi u gradu. Jednog dana otac dolazi po njega i mlađeg brata, i odvodi ih u Lagos, gdje - dok zemlja ustreptala iščekuje izborne rezultate - tumaraju cijeli dan. Pritom se postupno razotkriva pukotina između dječaka i njegova oca, neodgovornog ženskara, koji u gradu ima paralelni život. Daviesov film stiže u Zagreb s canneskog programa Izvjestan pogled, gdje je dočekan s opravdanim hvalama. Davies Jr. umješno balansira između političkog i osobnog, nudi živopisnu egzotiku, ali s njom nikad ne zaguši intimnu obiteljsku priču.
INFILTRATORICA (Arantxa Echevarria Carcedo, Španjolska)
Program "Velikih 5 " donosi jedan od rijetkih žanrovskih filmova na ovogodišnjem ZFF-u - u ovom slučaju riječ je o dobrom špijunskom trileru. Junakinja "Infiltradore" je Monica, mlada novakinja španjolske policije, koja pristaje biti agent infiltriran u redove ETA-e. Tijekom pet godina Monica se pod lažnim identitetom uspinje u hijerarhiji ETA-e u San Sebastianu, sve dok ne postane osoba od punog povjerenja terorista. U stan će primiti istaknute bjegunce ilegalce koji upravo pripremaju akciju. S njima dvojicom razvija kompliciran odnos.
"Infiltradori" možda nedostaje slojevitosti u političkom kontekstu. Ali, film ima nešto hičkokovsko: pratimo junakinju za koju navijamo, znajući da je ono što radi i skaredno i ne sasvim moralno. Pritom ona sama postaje ovisnik o svijetu krabulja i laži. "Infiltradora" je zanimljiva karakterna studija, ali i uzbudljiv triler.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....