Kad se prosječnoj publici spomene jugoslavenski film, prva asocijacija koju će imati bit će partizanski film. A kad se spomene partizanski film, prva će asocijacija biti Veljko Bulajić.
Tome se nije čuditi. Ratni spektakli doista su bili socijalno najreprezentativniji žanr jugofilma, svojevrsna titoistička verzija gotičkih katedrala. A Veljko Bulajić (1928) režiser je koji je taj žanr i stvorio, i doveo do vrha, i upokojio. Partizanski epski spektakli nastali su kao filmski niz nakon fenomenalnog uspjeha Bulajićeve “Kozare” (1962), filma koji je jugoslavenskoj kinematografiji dao ključ kako obraditi partizansku mitologiju na način prihvatljiv svjetskoj publici. Partizanske epopeje Bulajić je doveo do vrhunca “Neretvom” (1969), filmom koji mu je donio nominaciju za Oscara....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....