Možete li zamisliti hrvatsku filmsku ili TV produkcijsku kuću koja sklopi suradnju s američkim bestseler piscem, kupi prava na njegovu knjigu i adaptira tu knjigu na hrvatskom jeziku i s hrvatskim ambijentom? Teško, reći ćete. To je igra za velike, a ne za produkciju iz male, zabačene i kolonizirane zemlje.
Tako je možda u Hrvatskoj. No - izgleda - ne i u Poljskoj. Jer, naši su gledatelji odnedavna u prilici vidjeti TV seriju koja je nastala u poljskoj produkciji, u suradnji s jednim od najpopularnijih američkih žanrovskih pisaca, temeljenu na njegovoj knjizi. Unatoč američkom DNK, ta je serija po jeziku, ambijentu i povijesnom kontekstu poljska. Serija o kojoj je riječ od konca je lipnja dostupna na platformi Netflix. Međunarodni joj je naslov “Šume” (Woods), poljski “W głębi lasu”, a temelji se na romanu američkog bestseler pisca Harlana Cobena.
Polazišni misterij
Harlan Coben (1962.) već je desetljećima solidni primjer one kategorije kreativaca koju se katkad s podcjenjivanjem naziva “aerodromski pisac”. Produktivni tvorac bestselera, vješti fabulator, Coben piše romane koji su na razmeđu trilera i detekcije, u kojima nema klasične istrage ni policije, no najčešće sadrže polazišni misterij i puzzle neobjašnjivih zbivanja koja se razjašnjavaju nizom spektakularnih obrata.
Za razliku od Stephena Kinga, Gillian Flynn ili Dennisa Lehanea, Coben nije imao naročitu prođu u Hollywoodu. Do nedavno, jedine njegove adaptacije vrijedne spomena bile su one europske, a među njima je svakako najbolja prva: francuski krimić “Ne reci nikom” (Ne la dis à personne) Gulllaumea Caneta iz 2006. godine.
No, ako na Cobena nije zagrizao Hollywood - jest Netflix.
Općepoznato je da najveća svjetska striming platforma proizvodi ogromnu količinu originalnog sadržaja da bi zasitila pretplatničku bazu. Pri tom Netflixov originalni sadržaj nerijetko kuburi od neujednačene kvalitete. Netflixu fali postojan dotok onog što je u filmskoj industriji najdeficitarnije: a to su obećavajuće ideje. A ideje obično stvaraju - pisci. Netflix je stoga otpočeo stratešku suradnju s Cobenom na adaptaciji niza njegovih dijela, “autsorsajući” te projekte obećavajućim kreativnim ekipama iz raznih filmskih industrija - pa i poljske.
U slučaju “Šuma”, ta se kreativna ekipa sastoji od dvojice u inozemstvu manje poznatih režisera srednje generacije - Leszeka Dawida (1971.) i Bartosza Konopke (1972.). Dawid i Konopka su se sa svojim scenarističkim timom latili Cobenovog romana iz 2007., presadili ga u drugi ambijent i kulturu i snimili izvrsnu seriju koja nije samo neobično dobra, nego i neobično - poljska.
U “Šumama” nemate osjećaj “cijepljenje loze”, “navrtanja na amerikanku”, ne stječete dojam da je netko umjetno presadio priču u društvo u kojem ona ne funkcionira (što je - recimo - dojam koji sam ja imao kod raznih lokalnih inačica izraelske serije “Na terapiji”). Rezultat je serija koja je i zanimljiva, i baš ful - poljska.
Silovanje na tulumu
Junak “Šuma” je Kopiński (Grzegorz Damięcki), javni tužitelj u srednjim godinama koji je upravo zagrizao u tvrdi profesionalni orah. Podiže optužnicu protiv mlađahnog sina utjecajnog TV urednika zbog silovanja na klinačkom tulumu.
Kako tvrdoglavo ustraje na optužnici, izložen je pritiscima i medijskoj ucjeni. Kopiński pritom ima neobičnu osobnu povijest. Pred 25 godina je zajedno sa sestrom ljetovao u izviđačkom kampu usred šume u Mazoviji. Ljetovanje je završilo tragično. Nakon posljednje večeri sa zabavom, u šumi pokraj kampa je pronađena zaklana djevojka, a troje izviđača je netragom i misteriozno nestalo.
Među nestalima je bila i junakova sestra, sestra koju 25 godina nije vidio, niti ima pojma je li živa.
Jednog dana, policajci varšavske policije dolaze do Kopińskog i traže da identificira mrtvo tijelo. Riječ je o mrtvacu koji je pronađen pokraj rijeke. Uz tijelo nije bilo nikakvih dokumenata, no mrtvac je imao u džepu press clipping s člancima o svemu što se ticalo Kopińskog. Tužitelj odmah prepoznaje mrtvaca: to je njegov najbolji srednjoškolski drug, jedan od troje misteriozno iščezlih u šumi 1995. Ako je on živ - umuje Kopiński - možda je živa i njegova sestra. Problem je, međutim, što policija ne vjeruje junaku - među ostalim i zato što su roditelji nestalog rezolutni: leš iz mrtvačnice nije njihov sin.
Zagonetni esej
Druga junakinja serije je Laura Goldsztejn (Agnieszka Grochowska). I Laura je tog ljeta 1995. bila u kampu uz jezero. I nju je tajnoviti nestanak kobno usmjerio, no na drugi način. Laurin otac bio je tabornik i odgovoran za kamp. Kad se misteriozna tragedija dogodila, Laurin je otac osramoćen. Roditelji nestalih i stradalih podigli su tužbe i financijski ga uništili. Svakako nije pomoglo ni to što je Goldsztejn Židov, pa je tragedija na logorovanju uzburkala potisnuti antisemitizam.
Stari Goldsztejn naposljetku je završio bankrotiran i skršen u psihijatrijskom sanatoriju. Laura živi normalan život, sve dok se jednog dana ne suoči i ona s tajnovitim incidentom. Tijekom fakultetskog seminara, jedan od studenata preda joj esej u kojem prepričava zbivanja u šumi 1995. U eseju su izneseni detalji koje je Laura zatajila i koje nitko ne može znati. Laura ne zna tko je podmetnuo studentski esej, jer je rad anoniman.
Ta dva polazišna misterija služe Dawidu i Konopki da zapletu šest epizoda odličnog trilera tijekom kojih stalno iskaču novi plot-twistovi, scenaristi vješto mijenjaju perspektivu, a igra odgonetki počiva na umješnom preplitanju dviju epoha. Glavne fabularne linije zbivaju se danas i prate par glavnih junaka. No, usporedna se fabula zbiva 1995. i prati tadašnju istragu koju diletantski i kruto provodi tadašnja (tek odnedavna postkomunistička) policija.
Dawid i Konopka pri tom nenametljivo ocrtavaju dvije epohe. Godine 1995. Poljska je tek zakoračila u tranziciju, svi su odjeveni ružno, zapadna supkultura tek prodire među mlade, društvo je ljutito i kivno, a prvom prilikom van posuklja prigušeni antisemitizam. Godine 2020. to je već uspješna kapitalistička Poljska finih odijela, korporativno-medijske elite, poslovnih nebodera i solidne srednje klase. No, postoje jednaki i jednakiji, institucije se savijaju pod socijalnim ili pak novčanim kapitalom, a svak je krvav ispod kože i ima kosture u ormaru. Neki put, doslovno.
Ambijentacija je - ukratko - vješta, uvjerljiva i bogata u kulturološkim detaljima, tako da neupućen gledatelj ne bi ni u peti pomislio da je kreator zapleta čovjek iz druge generacije i kontinenta, rođen 1962. u New Jerseyu. K tomu, serija je izvrsno glumljena, snimljena i režirana, pa se po filmskoj sofisticiranosti može usporediti s najboljim sezonama “True Detective”.
Rasplet - treba odmah reći - nije najjači adut serije i šesta epizoda ostavlja malo dojam poluproizvoda - no, prije tog finalnog raščaravanja “W głębi lasu” donosi šest sati prave televizijske intrige.