Kralj Leonidas sa štitom i kopljem u ruci probija se kroz horde Perzijanaca koji naviru prema njemu i sije smrt. U 85 sekundi dugom, neprekinutom slowmotion kadru lete odsječeni udovi i štrca krv, a kamera u ritmu uboda kopljem naglo zumira na Leonidasa pa se vraća u total.
Ovo je scena iz filma "300" koja je proslavila Zacka Snydera, njegov signature shot, način na koji vidi svijet oko sebe. Spektakularne koreografije i slowmotion, pulsirajuća akcija, drama, patos i grandioznost.
Film je 2007. prikazan na Berlinaleu, a pretpremijera je prošla katastrofalno. Kritičari su dvoranu napuštali usred projekcije, a oni koji su ostali do kraja izviždali su ga i ismijali. Samo par sati kasnije na javnoj projekciji 1700 gledatelja na odjavnoj špici je ustalo i dugo pljeskalo.
To je Snyderova karijera do danas. Ni nakon 15 godina od debija (sjajni mali horor "Zora živih mrtvaca") kritičari nikako da odluče što je on, tek umješni zanatlija čiji kvaziart imponira pubertetlijama ili priznati auteur superherojskog žanra.
Bogovi su pali na tjeme
I sad kad je sve završilo Snyder izgleda i zvuči kao čovjek pomiren sam sa sobom. Za redatelja koji toliko dugo pleše na ivici genijalnog i prezrenog, a onda ga usred snimanja filma koji je trebao biti kruna karijere pogodi samoubojstvo kćeri, ponaša se neobično hladnokrvno.
- Gdje ću biti na dan premijere 'Lige pravde'? Imam zakazanog zubara to jutro - odgovorio je ležerno u velikom intervjuu koji je dao za The New York Times. Kao da se ne radi o dosad najneobičnijem eksperimentu u američkoj filmskoj industriji. I možda konačnoj potvrdi da je ipak on taj koji je cijelo vrijeme bio u pravu.
Da ponovimo priču, konteksta radi. Zack Snyder (55) je 2013. u ruke dobio čitavu filmsku franšizu DC Comicsa. Baš kao što je na drugoj strani tog unosnog novčića Joss Whedon štancao milijarde i kritičarske hvalospjeve za konkurentski Marvel vodeći sagu o Avengersima, Snyder je trebao upravljati stripovskim svetim gralom: Batmanom i Supermanom.
S jednom važnom klauzulom u ugovoru: "Želimo da naši filmovi budu veći, važniji i profitabilniji od bilo čega što ovi tipovi u Marvelu trenutačno rade". I tako smo dobili "Čovjeka od čelika", a onda i nastavak, bombastični pastiš "Batman protiv Supermana", što je samo trebalo poslužiti kao uvod u "najveći" stripovski film ikad, svojevrsnog "superherojskog Kuma" koji je morao zauvijek poraziti "one dripce iz Marvela".
Tako je to bar umislio Snyder.
Nije im bilo dovoljno
Jer iako su prva dva filma zaradila kumulativnih 1,6 milijardi dolara, šefovima u Warneru to nije bilo dovoljno. Obeshrabreni recenzijama koje su film opisivale kao "skupu, ispraznu, pomalo idiotsku i nepotrebno premračnu propuštenu priliku" s puno ljubomore gledali su preko ograde u Marvelovo dvorište. Njihovi su filmovi bili opušteni i puni života.
Snyder je želio nešto drugo. Superheroje je uvijek zamišljao kao pale Bogove u wagnerijanskoj noćnoj mori, toliko dramatično i epski da su ga počeli ismijavati.
- Marvel ima savršenu formulu. Filmovi su im akcijske komedije sa srcem i kopirati to je suludo. Ja heroje i njihovu mitologiju shvaćam vrlo ozbiljno i dramatično. I takav sam bio od prvog dana - objasnio je za NY Times, čudeći se što su šefovi uoči početka snimanja "Lige pravde" 2016. počeli sumnjati u njega i forsirati "'ajmo biti sličniji Marvelu" narativ.
Snyderova majka je slikarica i profesorica fotografije u lokalnoj školi u Connecticutu, a i on je kratko studirao slikarstvo, da bi se ubrzo prebacio u filmsku industriju. Debitirao je s praskom i nizao ako ništa onda komercijalne uspjehe ("300" je dignuo pola milijarde dolara), a 2004. oženio je Deborah Johnson (njegov drugi brak). Ima osmero djece (četvero je posvojio), a naoko skladni privatni život prekinut je 2017. usred produkcije "Lige pravde", kad je samoubojstvo počinila njegova posvojena kćer Autumn, podrijetlom iz Kine. Djevojčicu je posvojio prije braka s Deborah, a ubila se na fakultetu, tabletama protiv depresije, godinu dana prije diplome. Pritisnut obiteljskom tragedijom i nepovjerenjem u Warneru, Snyder je pri kraju snimanja filma odustao, a u njegove cipele uskočio je ni više ni manje nego baš njegov archenemy Joss Whedon. Producenti su mislili da su time spasili film. Whedon je većinu Snyderova materijala odbacio, priču "olakšao" humorom, a film beskompromisno skratio. Takav hibrid, sudar dviju različitih vizija dva različita redatelja, u kinima je zaradio "tek 657 milijuna dolara", a kritičari su se natjecali u poruzi.
"Liga pravde" ostala bi tako zapamćena kao još jedan od polupropalih blockbustera, osuđena na brzi zaborav, da nije bilo jedne stvari: Snyder nije htio odustati. Kako je sam objasnio NY Timesu: "Sam sam sa svojeg kompjutora, u svojoj kući, na svojim profilima na društvenim mrežama počeo borbu."
#Releasethesnydercut, kampanja koja je počela kao njegov inat, ali i zafrkancija (jesam, malo ipak jesam provokator, kaže) pretvorila se neočekivano u masovni pokret fanova. Snyder bi, naime, s vremena na vrijeme pustio glasinu da postoji nikad objavljena verzija filma, a fanovi bi mjesecima zatrpavali Warner pismima i peticijama. Mit je otišao toliko daleko, da iako je studio tvrdio da druga verzija uopće ne postoji, fanovi nisu htjeli odustati, čak su unajmili i avion s bannerima kampanje da leti oko zgrade studija.
Hladni rat
Stvar je zvučala suludo i neostvarivo. Zašto bi pobogu filmski studio kopao po svojoj rani i objavljivao novu verziju lošeg filma, ma koliko drugačija bila, i to od čovjeka s kojim nemaju dobra iskustva? A onda je stigla pandemija, kina su se zatvorila, a streaming giganti poput Netflixa i HBO-a počeli su hladni rat za svakog korisnika. Dogodio se nezapamćeni presedan: HBO je Snydera unajmio da sve što je snimio ponovno uklopi u već postojeći film, da ga proširi, pa čak i nadosnimi nove scene (uloženo je dodatnih 70 milijuna dolara), te konačno objavi svoju verziju filma.
A sve zbog šačice upornih, gotovo opsesivnih fanova, koji su uvjerili rigidne šefove studija da ulože u propali film i daju mu drugu šansu. Baš kao scenarij s Gamestopom. Ništa slično se još nije dogodilo u modernom Hollywoodu.
Snyderova verzija "Lige pravde" tako je i službeno jučer premijerno lansirana na HBO-u, traje puna četiri sata i potpuni je spektakl.
- Je li moj posao da snimim oku ugodni, ali zaboravljivi film koji ćete progutati kao bombon i onda zaboraviti? Ne. Radije bih snimio nešto što će biti kontroverzno. I mislim da još nitko ne može razumjeti posljedice koje će ovaj moj eksperiment imati na industriju - kaže Snyder na kraju. A čak i ako je opet loša "Liga pravde", ako ništa drugo donijet će pravdu za Zacka Snydera.