Posljednjih godina, hrvatsku je TV zasula hrpa domaćih sit-coma, a kino-ekrane niz domaćih dijalektalnih komedija. Jedna od posljedica tog populističko- regionalističkog vala je i ta da su ljudi prestali imati primjedbe na govor u hrvatskom filmu.
A sve do nedavno, nije bilo tako. Tijekom dobrog dijela osamdesetih i devedesetih, govor je u neformalnoj javnosti i u kritici često prepoznavan kao najiritantnija mana domaćeg filma. Unutar filmske javnosti, pitanje „revolucije“ u filmskom govoru pretvorilo se u predmet prave male generacijske revolucije. Od konca devedesetih, novi val filmaša deklarativno se okomio na zatečeni govor u hrvatskom filmu, atakirajući na standardnu štokavštinu kao jezik dijaloga, ali i na dotadašnji, gavelijanski glumački dril koji je težio tome da s glumca ol...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....