Unatoč broju stanovnika približno jednakom onom Splitsko-dalmatinske županije, Island je posljednjih godina u mnogo čemu postao mala velesila. A osim nogometa i rukometa, vikinški je otok to postao i u filmu. S obzirom na mali broj stanovnika i resurse, upravo je frapantno s kojom postojanošću Island proizvodi jedan ili dva art-hita doslovce svake godine. Na velikim festivalima poput Cannesa, Venecije ili Toronta, islandski filmovi nisu eksces, nego nešto uvriježeno.
Od “101 Reykjavíka”, preko “Djevičanske gore”, do “Ovnova”, tih smo filmova vidjeli već mnogo. Stoga se već da razabrati i opis nečeg što bi se moglo zvati “nacionalna škola”. Islandski filmovi redovito su pripovjedni, ležerni i komunikativni. Obično počivaju na efektnom visokom konceptu. Nerijetko se bave disfunkci...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....