Dok gledate film “Krive su zvijezde”, ekranizaciju Young Adult romana Johna Greena “Greška u našim zvijezdama” (šteta što se izdavač i distributer nisu dogovorili oko ujednačavanja prijevoda), ne možete se ne podsjetiti na “Ljubavnu priču” iz 1970. s Ali McGraw i Ryanom O’Nealom. U oba se filma umire, pa publika napušta kino u suzama, i ono je bila adaptacija hit romana, ali je bitna razlika što su junaci bili studenti, a ovdje su srednjoškolci. To je i najbolji pokazatelj kako se promijenila kino kultura. Nekada su najviše u kino išli dvadeset i nešto godišnjaci, a danas tinejdžeri.
Hollywood nije imao izbora
Velika je vrlina te YA melodrame što se svojim mladim gledateljima obraća izvan živopisnih žanrovskih okvira, nema tu fantastike i horora kao u “Sumrak sagi”, pustolovine i futuristike kao u “Igrama gladi” i “Različitoj”, samo svakodnevica i dvoje neobičnih, inteligentnih tinejdžera: njoj je rak razorio pluća pa se ne odvaja od boce s kisikom, a njemu su - nekoć talentiranom košarkašu - zbog malignog tumora kostiju odrezali nogu.
Kako se Hollywood uopće zainteresirao za takvu potencijalno depresivnu fabulu? Nije bilo izbora. John Green je iz knjige u knjigu postajao sve popularniji pisac, “Greška u njihovim zvijezdama” odmah je debitirala na prvom mjestu najprodavanijih knjiga New York Timesa 2012., a imala je i globalističku crtu koja danas tvornici snova jako imponira. Oba protagonista oduševljena su knjigom fiktivnog pisca Petera Van Houtena, koji je napustio Ameriku i preselio se u Amsterdam: jedna od ključnih scena zbiva se u potkrovlju u kojem se za 2. svjetskog rata skrivala Anne Frank s obitelji. Svjesno ili ne, Hollywood se danas kloni predložaka čija se radnja ni ne makne iz američke provincije. Simptomatično je također da je filmska prava otkupila kompanija Temple Hill Entertainment, koja je svojedobno producirala i “Sumrak sagu”: potencijalni hit se prepozna čak i kad je njegov sadržaj krajnja suprotnost onome čime ste se prije toga proslavili.
Traje 125 minuta
“Krive su zvijezde” po svoj će prilici biti najugodnije komercijalno iznenađenje ovoga ljeta: u pitanju je film koji će dugo privlačiti gledatelje na svim stranama svijeta, neće mu trebati bombastična reklama, nego samo dobra usmena predaja, a nju već - sudeći po visokoj ocjeni korisnika najčitanijeg filmskog web portala www.imdb.com - ionako ima. Pitanje je samo - pročitati knjigu ili pogledati film? Svakako oboje, iako knjiga ima puno više prednosti nego film. Nije lako skakati s detalja o katastrofalnom funkcioniranju pluća na seksualna maštanja, međutim, Green ostavlja dojam kao da to radi vrlo ležerno. Nimalo slučajno da ga je Time u travnju uvrstio među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu, no tome su pridonijele i njegove online aktivnosti.
Film je sažeo knjigu, jer je to morao - ionako traje podugačkih 125 minuta - pa su otpali važni likovi, a neće vam baš biti jasne ni neke ključne situacije: u knjizi je jako dobro elaborirano tko plaća junakinji i njezinoj majci putovanje u Amsterdam (udruga za borbu protiv raka), a u filmu se to samo uzgred spomene. Također, u knjizi je socijalni aspekt jako dobro obrađen, razvidno je kako vas teška bolest u obitelji gura na prag siromaštva, čime se film baš i ne bavi.
Nova nada: Shailene Woodley
Film ima veliki adut, a to je glumačka izvedba 22-godišnje Shailene Woodley, koja je vrlo uvjerljivo dočarala bolesnu tinejdžericu. Prvi put smo je zapazili u odličnim “Nasljednicima” uz Georgea Clooneyja, sjajnu je ulogu imala i u gorkoj komediji “Sad ili nikad”, dok je u “Različitoj” pokazala da može funkcionirati i u holivudskom zvjezdanom sustavu. Film “Krive su zvijezde” pozicionira je kao ozbiljnu mladu glumicu, možda najtalentiraniju u svojoj generaciji. Izvjestan je problem što je tako zasjenila svoga partnera Ansela Elgorta da je poremetila i dramski balans filma, no time se trebao baviti redatelj Josh Boone. U knjizi su oba lika podjednako sugestivna, što je još jedan razlog da se ta doima ipak superiornije.