Krvav lov na pripadnike jednog naroda. Preostalih sto preživjelih u naletu kršćanskog milosrđa nije deportirano na za život neprimjeren otok...

Redateljice i redatelji dugometražnih igranih filmova koji tematiziraju zbiljske historijske genocide, sudeći prema recentnoj filmskoj proizvodnji, na svojem autorskom raspolaganju imaju dvije narativne alternative. Kao prvo, genocid, politološki i pravno definiran kao planirano i sustavno istrebljenje čitave etničke skupine, mogu prikazati točno onakvim kakav on jest: mogu ga prikazati kao krvavu i sadističku rabotu protkanu mržnjom i predrasudama, omogućenu lažima i neiskrenim obećanjima te strukturalnom nepravdom spram onih koji se sami više ne mogu braniti. Kao drugo, i znatno rjeđe, mogu se opredijeliti za reducirano i eliptično pripovijedanje. U takvim ostvarenjima genocid ne vidimo i gotovo ne naslućujemo, znajući samo da su se proverbijalno tanke tetive ljudskosti u tijeku radnj...