Komešanje nazvano “Oscar So White”, protest afroameričke zajednice protiv neuvrštavanja filmova, redatelja i glumaca druge boje kože u utrku za pozlaćeni kipić, činilo se početkom ove godine izoliranim i ne posve opravdanim ekscesom. Naposljetku, oni najviše zakinuti nisu se probili do finala zbog rasizma, nego iz posve drugih razloga: rap drama “Straight Outta Compton” bila je hit samo u Americi, izvan matičnog tržišta ostvarila je jedva 20 posto ukupnih bruto prihoda, a Oscar se predstavlja kao nagrada koji znači nešto u cijelom svijetu. Angloafrikanac Idris Elba izgubio je nominaciju jer je njegov film “Zvijer nijedne nacije” producirao Netflix, online koncern jedva zainteresiran za kinodistribuciju, što se pokazalo kao veliki minus: on je poslije dobio mnoštvo priznanja za svoju ulogu, pa i nagradu Američkog ceha glumaca, ali za Oscara će se valjda natjecati nekom drugom prigodom.
Kriva slika
Šefovi Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti nisu minorizirali tu pobunu, obećali su unijeti mnoštvo izmjena u način glasanja i prorijediti broj bijelih umirovljenika koji zastarjelim svjetonazorom daju krivu sliku o suvremenom filmu, a što će se od svega toga realizirati, znat ćemo tek u jesen. Tek što se afera “Oscar So White” smirila, potkraj siječnja uslijedila je nova rasna uzbuna. Na festivalu nezavisnog američkog filma u Sundanceu pobijedio je film “Rađanje jedne nacije” redatelja debitanta Natea Parkera, inače poznatijeg kao glumca. Naslov nimalo slučajno aludira na istoimeni klasik Davida Worka Griffitha iz 1915.: potonjem malo tko odriče povijesni značaj u stasanju američke kinematografije, ali je poznati afroamerički redatelj Spike Lee svojedobno gotovo bio izbačen s filmske škole Njujorškog sveučilišta zbog studentskog rada u kojem je profesore prekorio zašto ne govore i o rasističkom naboju toga remek-djela.
Novo “Rađanje jedne nacije” bavi se pobunom robova pod vodstvom afroameričkog propovjednika Nata Turnera iz 1831., u njoj je ubijeno više od 50 bijelaca, najviše u takvoj vrsti nemira, počinitelji su uglavnom obješeni, a stradalo je još više nedužnih koji nisu imali veze s ustankom. Parker sam glumi Turnera i uložio je vlastitih 100 tisuća dolara u film koji je koštao 10 milijuna: vratio ih je na samom Sundanceu jer je njegov prvijenac otkupila kompanija Fox Searchlight za 17,5 milijuna, što je najviša cijena postignuta za distribuciju nekog nezavisnog filma u povijesti tog festivala. Dio kritike strasno je podržao odluku žirija, dio ju je smatrao umjereno opravdanom, no publika se podijelila na one koji film smatraju sjajnim i one za koje je to najobičniji afroamerički pamflet, samo sa suprotnih pozicija Griffithovom povijesnom epu. Distribucija je najavljena za 10. listopada, u razdoblju kad se predstavljaju pretendenti na Oscara, pa možemo očekivati prave demonstracije ako se glasači Američke akademije usude ignorirati to polemično djelce.
Rasne tenzije nikad nisu bile izraženije u filmskom biznisu, a novi ih proizvodi baš ne ublažuju. Nimalo slučajno da je Marvel nedavno najavio da će snimati “Crnog pantera”, prvi blockbuster o crnom superjunaku, režirat će ga Ryan Cogler, angažman mu je pribavio uspjeh boksačkog filma iz serijala “Rocky” “Creed: Legenda je rođena”, dok su u glavnim ulogama Chadwick Boseman (već je predstavio taj lik u proljetnom megahitu “Kapetan Amerika: Građanski rat”) i Lupita Nyong’o, dobitnica Oscara za “12 godina ropstva”. Tko zna, možda i spomenuti Idris Elba u međuvremenu postane novi James Bond, o čemu se već naklapalo u medijima. Daniela Craiga ta uloga ionako više ne zanima, a tamnoputi špijun 007 s dozvolom za ubijanje bio bi poprilična senzacija.
Užarena atmosfera
U ovako užarenu atmosferu upravo je stigla mini serija “Korijeni”, nova verzija velikog televizijskog događaja iz 1977. po romanu Alexa Haleyja, godinu ranije ovjenčanog Pulitzerovom nagradom. Producent David L. Wolper imao je sluh za atrakcije jer je TV prava otkupio još dok je knjiga bila u rukopisu, a zatim se dogovorio s TV mrežom ABC da osam snimljenih nastavaka (od kojih su neki trajali poput cjelovečernjeg filma, a neki upola kraće) emitiraju uzastopno svake večeri: strategija je upalila jer je mini seriju pratilo rekordnih 130 milijuna Amerikanaca. “Korijeni” vjerojatno nikad ne bi postali takav fenomen da su se bavili samo kronologijom crnačkih stradanja od 1750., kada su mnogi od njih ugrabljeni iz svoje afričke postojbine i dovedeni u Ameriku, pa do 1865. i ukidanja robovlasništva. Haley je, međutim, mudro stavio naglasak na važnost obiteljske genealogije, odjednom su ne samo crnci nego i bijelci htjeli znati sve o svojim precima, a pisac je iznenadio popularnog televizijskog voditelja Johnnyja Carsona kada mu je pred malim ekranima otkrio tko mu je praprabaka i čak pronašao njezinu fotografiju. Alex Haley nije krio strahote koje su proživjeli mnogi robovi, ali je krajem 1977., nakon golemog uspjeha “Korijena”, organizirao pomirenje u crkvi potomaka bivših robova i robovlasnika, sugerirajući da je prošlost najbolje zaboraviti.
Bijeli negativci
“Korijeni” su snimljeni za razmjerno skromnih 6,5 milijuna dolara, no u to doba TV budžeti ionako nisu bili pretjerano visoki, pa se serija doimala uistinu spektakularnom. Ipak, štedjelo se kako se moglo, pa su uvodne scene u Africi simulirane u Georgiji. Isto tako, od gledatelja se krilo da vrlo popularni bijeli glumci poput Lornea Greenea iz serije “Bonanca” i zvijezde TV vesterna Chucka Connorsa igraju zapravo negativce: njihova nasmiješena lica na plakatima sugerirala bi suprotno, ali tijekom emitiranja pojedine epizode uslijedio bi šok. Simpatični likovi bili su samo Afroamerikanci, ponajprije mladi Kunta Kinte (LeVar Burton, poslije poznato lice serije “Zvjezdane staze: Nova generacija”), sin poglavice gambijskog plemena, kojega otimaju okrutni trgovci robovima i nakon iscrpljujućeg i za mnoge smrtonosnog putovanja brodom prodaju na tržnici u Annapolisu. Unatoč tome što mu novi vlasnici daju američko ime Toby, Kunta Kinte nikad ne zaboravlja kako se zapravo zove i prenosi to svojim potomcima. Serija završava dogodovštinama njegova praunuka Toma Harveyja (Georg Stanford Brown), koji je uspio dočekati ukidanje ropstva, ali i suočiti se s divljanjem tek osnovanog Ku Klux Klana. Njegov prijatelj prvi put je postao bijelac, “Stari” George Johnson (Brad Davis godinu poslije prometnuo se u zvijezdu zahvaljujući “Ponoćnom ekspresu”), ujedno jedini plemenit lik te boje kože u seriji, no u pitanju je socijalni položaj, on je sirotinja i kao takav u istoj je situaciji kao i donedavni robovi.
Moderan momak
Novi “Korijeni” snimljeni su u produkciji kablovskog kanala History Channel i namijenjeni su generaciji koja nikad nije čula za Alexa Haleyja, a ne zna puno ni o robovlasničkom pitanju. Scenaristi Lawrence Konner i Mark Rosenthal (najpoznatiji po predlošcima za posljednje filmsko izdanje starih “Zvjezdanih staza” i “Planet majmuna” Tima Burtona) poprilično su preradili izvornu seriju, uostalom, imali su na raspolaganju i manje vremena jer njihovi “Korijeni” traju samo četiri cjelovečernje epizode, ukupno 200 minuta kraće od originala. Obojica su bijelci, pa je otpalo razmetanje crnačkom samosviješću, međutim, sama zbivanja tako su drastična da nema govora o eventualnom ublažavanju povijesne nepravde prema Afroamerikancima. Isto tako, svaku epizodu potpisao je drugi redatelj, dvojica su Australci, Phillip Noyce uživa vrhunsku reputaciju (akcijski hit “Salt” s Angelinom Jolie), kao i njegov sunarodnjak Bruce Beresford (“Vozač gospođice Daisy” nagrađen mu je Oscarom), a dvojica Afroamerikanci, Mario van Peebles i Thomas Mitchell, pri čemu je potonji zaslužan za treću i najefektniju epizodu mini serije. LeVar Burton, tumač uloge mladog Kunta Kintea u originalu, jedan je od izvršnih producenata i svojevrsna poveznica s televizijskim fenomenom koji se odigrao prije skoro četiri desetljeća.
Nova verzija u produkcijskom, vizualnom i tonskom pogledu po svemu nadmašuje prve “Korijene”, što se moglo i očekivati jer je prva epizoda, čiji su dijelovi uistinu snimljeni u Africi, imala veći budžet od cjelokupne prve serije. I sama je priča znatno više povijesno utemeljena: u prvim “Korijenima” Kunta Kinte istrgnut je iz rajske divljine, no u novima to baš nije tako. Junak je i sada sin poglavice u Juffureu u Gambiji, pleme mu se isto zove Mandinka, a priča također počinje 1750., no nema idealiziranja Afrike: naime, plemena su razjedinjena, ratuju jedna protiv drugih, a što je najvažnije, također trguju robovima te ih prodaju kako engleskim tako i portugalskim trgovcima. Kunta Kinte je moderan momak, ne pada mu na pamet zamijeniti oca na plemenskom tronu, radije bi otišao studirati u Timbuktu i procijenio kakve su mu šanse među cvijetom afričke mladeži. Sve bi bilo još uvjerljivije da se povremeno ne govori engleski, a povremeno dijalektom plemena Mandinka, no valjda se producentima činilo suviše rizičnim zasuti gledatelje bujicama stranog jezika. Junaka inače vrlo uvjerljivo igra angloafrički glumac Malachi Kirby i za razliku od originala - gdje je LeVara Burtona u jednom trenutku zamijenio John Amos - dočarao ga je sve do pozne dobi.
Bijeli grubijani
Kunta Kinte završava na brodu za robove jer ga je otelo konkurentsko pleme Koro i prodalo Englezima, a glavna je novina u odnosu na prethodnu seriju u tome što kapetan broda uopće nije profiliran lik. Tamo ga je igrao Edward Asner, poznati karakterni glumac, i zapaženo figurirao u nizu scena kao čovjek razapet dvojbama jer se prvi put susreo sa strahotama trgovine robljem. U novim “Korijenima” posadu čini hrpa bijelih grubijana koji ne ubijaju svoj plijen jedino zato što bi time izgubili na prihodima, no silovanja i mučenja dobrodošla su im razbibriga. U tom je pogledu nova serija puno nemilosrdnija od prethodne.
Po dolasku u Ameriku Kunta Kinte završava na plantaži Johna Wallera (James Purefoy) i njegova brata, liječnika Williama (Matthew Goode), potonji barem ne uživa u mlaćenju robova i pomaže im u nevolji, no tu i tamo voli pokazati tko je gazda, dok je najveća uzdanica pridošlici Guslač, rob koji je zbog virtuoznog sviranja violine oslobođen rada u polju. Sve je to kao i u prvim “Korijenima”, tamo je Guslača igrao oskarovac Louis Gosset mlađi (“Oficir i džentlmen”), i ovdje je ta uloga povjerena jednom oskarovcu, Forestu Whitakeru (“Posljednji škotski kralj”), koji je uistinu izvrstan i po svemu sudeći mogao bi dobiti nominaciju za Emmy, no novi “Korijeni” postaju sjajna televizijska serija tek u trećoj epizodi, kada glavne uloge preuzimaju Regé-Jean Page i Jonathan Rhys Meyers. Prvi igra Chicken Georgea, karizmatični lik koji je u prethodnim “Korijenima” glumio Ben Veeren: tada je bilo dosta prigovora da je ulogu trebao dobiti mulat, a ne čistokrvni Afroamerikanac, s obzirom na to da je otac tog lika bijelac, robovlasnik koji je silovao njegovu majku Kizzy, kći Kunta Kintea. Regé-Jean Page je upravo to, londonski glumac podrijetlom iz Zimbabvea, razmjerno svijetle puti, a u ulozi njegova pravog oca, slabića koji jedino umije zarađivati na borbama pijetlova, upravo je blistav Rhys Meyers (ponajviše ga pamtimo kao Henrika VIII. iz serije “Tudori”). Scena u kojoj ga Chicken George priprema za dvoboj pištoljima i sabljama s bogatim susjedom koji ga je izazvao na dvoboj baš se ne viđa često u ovoj vrsti produkcija, prije podsjeća na vrhunski holivudski film. Posebno je uznemirujuća sekvenca koja se odigrava 1831., u doba pobune Nata Turnera, kada su bijelci postavili balvane na cestu i spremni su ubiti svakog crnca bez gospodara. Ne treba vam puno da to protumačite kao etničko čišćenje, pa prisjećanja na nedavne grozote na ovim prostorima samo naviru.
Rasna napetost
Kritika je odlično ocijenila nove “Korijene”, a i gledanost je jako dobra. Prva epizoda emitirana je u ponedjeljak, točno na američki Dan sjećanja, blagdan ustanovljen kao sjećanje na poginule u Građanskom ratu, i privukla 5 milijuna i 300 tisuća gledatelja, tek nešto manje od mini serije “Biblija”, što se smatra vrlo dobrim. Rekord nekadašnjih “Korijena” ionako je nemoguće doseći, no tada ionako nije bilo najrazličitijih video i TV usluga zbog kojih se danas realna gledanost obračunava tek nakon tjedan dana. Sljedeće epizode emitirane su dan za danom, kao i u slučaju prvih “Korijena”, a zadnja, četvrta epizoda emitirana je prekjučer. Kakve su reakcije gledatelja? Reper Snoop Dogg pozvao je preko Instagrama na bojkot serije jer je robovlasništvo stvar prošlosti, treba se baviti suvremenim uspjesima Afroamerikanaca. To je, dakako, tek jedno mišljenje, ima i onih vrlo pohvalnih, no nije nimalo slučajno što se serija pojavila u osjetljivom trenutku razračunavanja Afroamerikanaca s bjelačkom većinom. Koliko god se trudila biti objektivnom, samo je zaoštrila rasnu napetost koja se po svemu sudeći još dugo neće smiriti.