Čovjek kako ulazi u neke godine sve mu postaje teško. Najprije zato što s godinama stječe pravo da mu sve postaje teško. I tako, valjda, započinje proces starenja i propadanja. Svatko je onoliko star koliko sebi uzme za pravo da bude star. A tek nakon toga stižu stvarni problemi s godinama, posljedice nezdravog života, trošnih gena i metaboličke lutrije.
Postoje, međutim, ljudi, iznimno su malobrojni, kod nas u pravilu dinarskoga podrijetla, do čije svijesti nikad ne dođe informacija da su ušli u one godine u kojima bi im sve trebalo biti teško. A nakon što takva informacija izostane, često se i organizam zaboravi, pa propusti da započne stariti. I onda u čudu pokraj sebe gledamo te sredovječne stogodišnjake, kojima više nije pristojno ni reći kako se dobro drže za svoje godin...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....