AERONAUTS

'LETAČI BALONOM' Šarmantno, sa sjajnim scenama u balonu

 

U rujnu 1862. britanski meteorolog James Glaisher i profesionalni aeronaut Henry Coxwell postali su prvi ljudi koji su se vodikovim balonom uspeli preko 11 kilometara visine. Let balonom Mamut imao je znanstvene svrhe: Glaisher je mjerenjem vlage i tlaka želio eksperimentalno provjeriti vlastite meteorološke teorije. Coxwell je uz znanstvene, međutim, imao i sportske motive: htio je oboriti visinski rekord koji su dotad držali francuski aeronauti.

Mamutov let izvrgnuo se u nemalu avanturu. Aeronauti nisu bili pripremljeni ni na hladnoću, ni na rijetki zrak. Nakon 9000 metara Glaisher je izgubio svijest, a Coxwellu su se smrzle ruke. Ventil za vodik morao je odvrnuti zubima, čime je obojici spasio život.

Let Mamuta povijesna je podloga na kojoj počiva film “Aeronauts/Letači balonom” britanskog redatelja Toma Harpera. “Aeronauts” se bave nastojanjima fantasta Glaishera (Eddie Redmayne) da engleske znanstvenike uvjeri u mogućnost prognoze vremena. Bavi se letom “Mamuta” i obaranjem visinskog rekorda. Bavi se, također, dramom koja će se dogoditi iznad deset kilometara, kad Glaisher izgubi svijest, a kolega ga aeronaut spasi neumitne smrti. Između filma i zbiljskog događaja - međutim - postoji jedna velika razlika. Aeronaut je, naime, žena.

Umjesto sirotog Coxwella koji je iz ove “verzije povijesti” ispao, Harper i njegovi scenaristi uveli su fikcionalni lik Amelije Rennes (Felicity Jones), udovice slavnog balonista koja odluči nastaviti suprugov zanat. Lik Amelie Rennes navodno jest temeljen na nekoliko slavnih balonistica 19. stoljeća, no proizvoljno čeprkanje po povijesti svejedno je potaklo dosta prigovora u britanskim medijima.

 

Te prigovore dijelom se može razumjeti - jer, olako švrljanje po povijesti i jest razlog što je ljudi ne znaju. Ali, maknu li se na stranu izvanfilmski razlozi, treba priznati - lik Amelie Rennes daleko je najjači adut Harperovog filma. Amelie je udovica koja je u balonu svjedočila smrti svog muža. Na užas konzervativne obitelji, nastavila je letjeti pretvarajući svoje letove u kitnjasti estradni šou. Odnos između Glaishera i nje tipični je “slapstick” rodni odnos, u kojem svojeglava ženska dovodi do ludila smušenog profesora. Čovjek bi - ukratko - ovaj let balonom mogao zamisliti s Katharine Hepburn i Jamesom Stewartom, no s jednom razlikom. Amelie/Jones je akcijska heroina koja se vere po stratosferi i visi s konopca - prava viktorijanska Lara Croft.

“Aeronauts” je šarmantan, vješto napravljen srednjestrujaški film koji fenomenalno funkcionira kad se zbiva u balonu - ali, kad likovi filma ateriraju, aterira i film. Scene u balonu su sjajne. Smjesom totala eksterijera i računala Harper je efektno evocirao let. Tehnologija i umijeće ranih aeronauta prikazano je sa zanimljivom iscrpnošću.

Dinamika odnosa dvije suputnika zabavna je i vješto napisana, a scene u uskom prostoru košare zanimljive. Na tlu, međutim, film najednom postaje krut i shematičan. Scenarij je opterećen brojnim flash-backovima na prošlost likova, a u tim flash-backovima se sa zamornom doslovnošću prikazuje povijest dvoje ljudi koje društvo ne razumije. Glaisher je ludi znanstveni fantast, Amelie emancipirana cura. Tlače ih obitelji, muški i akademska zajednica, da bi na koncu dobili od njih zasluženi aplauz. Sve je to ocrtano doslovno i prvoloptaški.

Ukratko: šteta što se Harper nije naprosto - držao balona. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. listopad 2020 01:39