Nevjerojatan je podatak da je malo tko u nas zabilježio smrt Marija Adorfa, glumca koji je umro prije nešto više od tjedan dana u Parizu. Imao je 95 godina, smrt je došla brzo i neočekivano, ali u toj dobi nije to osobito iznenađenje. Nije on bio bilo tko, nastupio je u više od 200 filmova i televizijskih produkcija, a tu i tamo snimao bi i u nas (na primjer, u romantičnoj komediji "Kruh i sol" Františeka Čápa s mladim Marcellom Mastroiannijem i Isabelle Corey).
Rođen je u Zürichu 1930. kao izvanbračni sin talijanskog kirurga Mattea Mennitija i liječničke pomoćnice Alice Adorf. Budući da je kirurg bio oženjen i nije se namjeravao razvoditi, majka mu se vratila u rodni grad Mayen u Njemačkoj i tamo odgajala malog Marija. Stjecajem okolnosti, oca je upoznao tek poslije, studirao je kriminologiju, da bi kasnije prešao na glumu, i majka ga nije mogla uzdržavati, pa su se sjetili Mattea. Glumac je poslije prepričao taj susret s ocem kao jedan od najbizarnijih u svojoj biografiji. Mario je znao samo njemački, Matteo talijanski, pa su se nekako sporazumijevali na latinskom. Sin je tražio novčanu pozajmicu, a otac ga je uputio na svojeg odvjetnika, što mladog Adorfa nije baš oduševilo.
Od 1953. počinje dobivati filmske uloge, sredinom tog desetljeća došao je u Dalmaciju snimati s Čápom, no velik proboj predstavljao je film renomiranog Roberta Siodmaka "Noću, kad je došao vrag" u kojem je glumio navodnog serijskog ubojicu Bruna Lüdkea i već tada shvatio da su negativne uloge ono što će ga proslaviti. Film je bio nominiran za Oscara za najbolje strano ostvarenje i nakon toga se Adorf više nije trebao predstavljati redateljima i producentima: oni su ga salijetali ponudama, a ne on njih. Ne može se reći koje je desetljeće bilo njegovo zlatno doba jer je od šezdesetih bio neprestano tražen. Recimo, "Djevojka Rosemarie" Rolfa Thielea s Nadjom Tiller i Peterom van Eyckom bila je veliki hit u cijeloj Europi, pa od sredine tog desetljeća postaje međunarodna zvijezda jer igra kako u vesternima po Karlu Mayu i špageti vesternima tako i u talijanskim krimićima. Pomalo se zbog toga i umislio, pa je odbio Billyja Wildera i njegov film "Jedan, dva, tri" (1961.), "Divlju hordu" Sama Peckinpaha (trebao je igrati generala Mapachea, ali je zazirao od pretjeranog nasilja) i što je još gore - "Kuma" Francisa Forda Coppole. S Peckinpahom je, istina, prije toga snimao "Sierru Charibu", a Wilder ga je ipak angažirao za "Fedoru".
Od kraja sedamdesetih postaje omiljeni glumac redatelja Novog njemačkog filma, igrao je u Oscarom nagrađenom "Limenom bubnju" Volkera Schlöndorffa, i to najvažniju ulogu pater familiasa, zatim je snimao "Lolu" Rainera Wernera Fassbindera te omnibus "Njemačka u jesen" (epizode Fassbindera i Schlöndorffa). Prije smrti je glumio Karla Marxa u televizijskom filmu "Karl Marx - njemački prorok" i bio gotovo neprepoznatljiv s dugom sijedom kosom i bradom. Dva puta se ženio, s prvom suprugom Lis Verhoeven imao je kći Stellu Mariju (umrla je prije njega, 2019.), a s drugom suprugom Monique Faye upoznala ga je 1985. zajednička prijateljica Brigitte Bardot. Nisu imali djece, ali su bili nerazdvojni do njegove smrti i povremeno živjeli u Parizu, Münchenu i St. Tropezu, gdje god bi im se prohtjelo, jer su svugdje imali vlastito boravište.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....