.JPG)
ZAGREB - "Nakon što završim rad na nekom filmu poželim da sam nešto napravio drugačije, no znam da savršeni film ne postoji iako tome težim. Tako je bilo i sada, no filmom sam zapravo jako zadovoljan", rekao je oskarovac Michael Dudok de Wit nakon projekcije svog prvog dugometražnog animiranog filma, "Crvena kornjača", premijerno prikazanog u Hrvatskoj u četvrtak na Animafestu.
Njegov novi film priča je o brodolomcu koji zapne na pustom otoku s kojega uporno pokušava pobjeći splavom. U tome ga sprječava morska kornjača koja se pretvara u prekrasnu ženu i s kojom ostaje na otoku, u suživotu s veličanstvenom, ali i okrutnom prirodom.
Uz bajkovite kadrove krajolika redatelj u toj robinzonskoj priči donosi alegoriju o životnim ciklusima, njegovim mijenama i smislu, kada se čini da on niti ne postoji.
De Witt kaže kako mu je najveći izazov bio napraviti priču dugu osamdeset minuta bez dijaloga. "Kada je film kratak lako ga je pratiti, u ovom je filmu puno meditativnih i tihih momenata, bio sam svjestan da će za mnoge biti izazov pratiti takvu priču", napomenuo je u razgovoru s publikom u zagrebačkom kinu Europa.
Najprije je mislio staviti nekoliko rečenica kako bi približio likove gledatelju i bolje objasnio njihove emocije, no s timom je shvatio da dijalog ne funkcionira u filmu. "Zato smo odlučili u potpunosti maknuti dijalog, a svu pozornost dati zvukovima, zvučnim efektima i glazbi", rekao je.
Objasnio je i kako je želio da u filmu nema krupnih planova, a likovi su mali u odnosu u odnosu na prirodu i okruženje, što je i odluka koja nosi u sebi simboliku. Stilski je bio inspiriran brojnim francuskim i belgijskim strip umjetnicima, zato je odabrao realistični prikaz likova koji i u govoru tijela podsjeća na stripove.
De Witt je za film izabrao kornjaču koja dolazi iz mora kao potpuna suprotnost čovjeku koji se nalazi na kopnu. "Intuitivno sam osjetio da to mora biti kornjača koja pripada oceanu i simbolizira otvoreni prostor, beskonačnost. Ona samo ponekad izlazi na kopno kako bi izlegla jaja, a potom se vraća u vječnost", ustvrdio je.
Kornjaču je odabrao jer je "mirna, nije agresivna, ostavlja dojam besmrtnosti, ima ruke, noge i može disati, pa se s njom možemo identficirati".
"Ona je dirljiva metafora i simbol koji se odmah prepoznaje kao priroda koju brodolomac u početku nije prihvaćao, a onda je shvatio da joj pripada", dodao je.
De Witt smatra da su čarolija i realnost neodvojivi u životu i filmu. "Čarolija nije ludilo, za mene je ona nešto vrlo realno, zato je došlo do metamorfoze kornjače u ženu i obrnuto", objasnio je, dodavši da je metamorfoza dio naše kolektivne svijesti još od grčke, japanske, keltske mitologije.
Kaže kako su američki animatori skoniji racionalnom prikazivanju života od europskih. "Mi smo ovdje otvoreni misteriju, igramo se s njime, ali ga treba poznavati i znati kada treba stati", zaključio je taj nagrađivani nizozemski redatelj.
U suradnji sa slavnim japanskim studiom Hayaoa Miyazakija
Film je napravljen u suradnji s proslavljenim studijom "Ghibli" majstora anime Hayaoa Miyazakija, a kritičari ga već proglašavaju njegovim dostojnim nasljednikom. Umjetnički producent bio je istaknuti animator Isao Takahata, autor "Groblja krijesnica".
Scenarij potpisuje De Wit, zajedno s francuskom redateljicom Pascale Ferran, čija je filmska adaptacija jednog od najkontroverznijih romana 20. stoljeća "Lady Chatterley" osvojila nagradu Cesar za najbolji film.
"Crvenu kornjaču" je napravio u prepoznatljivom stilu, originalnom načinu crtanja u kojem se 'igra' tintom i vodenim bojama crpeći inspiraciju u drevnoj japanskoj i kineskoj umjetnosti.
Ove je godine za taj film Cannesu osvojio nagradu Un Certain Regard.
Iako nema opsežnu filmografiju, radovi Michaela Dudoka de Wita (1953., Utrecht) višestruko su nagrađivani.
Za kratkometražni film "Otac i kći" iz 2000., o djevojčici koja cijeli život pati za ocem, osvojio je Oscara i BAFTA-u, a na Animafestu Grand Prix 2002. godine.
Njegov je film "Redovnik i riba" iz 1994. bio nominiran za Oscara i osvojio niz nagrada, među kojima i Cesar te Cartoon d'Or.
Eksperimentalni film "Aroma čaja" iz 2006. zapažen je kao djelo u potpunosti slikano čajem.
De Wit radi i kao ilustrator dječjih knjiga te predavač animacije na umjetničkim akademijama diljem svijeta.