Na dalmatinskom otoku prodaju maslinik stranim investitorima. Zaradu od prodaje podijelit će djeca... priča o tipičnoj hrvatskoj obitelji

Drama "Male stvari" totalno je minimalistička i nevesela priča o jednoj tipičnoj disfunkcionalnoj hrvatskoj obitelji. Redatelj Zvonimir Jurić ("Kosac", "Crnci" s Goranom Devićem) uglavnom nenametljivo, no povremeno i neelegantno, izlaže klasična osjetljiva mjesta familijarnog života - oscilirajući interes djece za roditelje u poodmaklim godinama, inzistiranje roditelja na anakroničnim navikama i stavovima, selektivnu blagonaklonost roditelja prema djeci, općenitu emotivnu nedostupnost i, konačno, novac. Svjestan činjenice da su obitelji najčešće iracionalne zajednice nesklone slijeđenju civilizacijske mudrosti i svojevrsnih najboljih praksi te da na spomenuta osjetljiva mjesta može, u najbolju ruku, staviti tek flaster, Jurić u svom novom filmu ne nudi "sigurna" rješenja ili samodopadne kontemplacije, nego pokazuje nemoć i rezigniranost s kojom se susrećemo kada želimo pomoći jedni drugima, ali si to, iz ovog ili onog razloga, ne dopuštamo.

Radnja "Malih stvari" temelji se na motivima iz pripovijetke "Četvrti kralj" pisca i novinara Jurice Pavičića, koji je zajedno s Jurićem napisao scenarij filma, a vrti se oko obitelji koja se okuplja u svojoj kući na jednom dalmatinskom otoku kako bi njezina glava, Otac (Izudin Bajrović), prodala svoj maslinik stranim investitorima. Zaradu od prodaje podijelit će njegovo troje djece, sestre Anica (Marija Škaričić) i Irena (Ivana Roščić) koje žive u Splitu te šutljiv i povučen sin Ivan (Juraj Lerotić) koji obitava u garsonijeri u prizemlju obiteljske kuće. Kako se ova četvorka, dade se naslutiti, rijetko okuplja, vidno trudna Irena je sa sobom povela i svoje dvoje djece, Katarinu (Bepina Baričević) i Ivora (Borna Mihovilović). Dok obitelj rješava financije, prešućene zamjerke isplivaju na površinu, a najveću napetost generira, očekivano, novac.

Jurić se u "Malim stvarima" reafirmirao kao tankoćutan i pažljiv autor nesklon konfliktu. Iako obitelj o kojoj pripovijeda muči više problema - Irenin je brak pred raspadom i neće ga spasiti ni treće dijete, Anica je odnedavno udovica te mora ponovno spoznati sebe, Ivan živi od juha iz kesice i dane krati odlazeći u lignje, a Otac ima zdravstvenih tegoba koje površno prati i liječi - oni se tek usput i nevoljko spominju, bez čvrste volje da ih se riješi, ako ne jednom zauvijek, onda barem na duži rok. Umjesto toga, Jurić pokazuje bol, nemoć i frustraciju koji iz njih proizlaze. Kad se Anica pokušava probiti do Ivana kako bi doznala zašto se isključio iz života, uglavnom je ona u kadru, on rijetko, kao da ga ne želi uznemiriti. Njezini pokušaji da "ispipa bilo" svoga oca oko više tema prolaze tek malo bolje, ali samo utoliko što je on otkanta riječima, a ne šutnjom. Kad uobičajene, ali prečeste svađice Katarine i Ivora počnu Ocu ići na živce, Anica kratko dometne da samo imitiraju što vide kod kuće i razgovor završi. Opsežniju raspravu ne izazove ni Očevo negodovanje što mu Anica i Irena ne poklanjaju više pažnje nego što bi on to volio.

Jurićeva obzirnost, iako razumljiva, temperamentnijim će i proaktivnijim gledateljima gotovo sigurno smetati jer se ona može iščitati i kao pasivnost. Zanimljivo je da on koncem filma domišljatom vizualnom razradom glagola "izgorjeti" natukne gledatelju da aktualna situacija nije održiva, međutim umjesto konkretnog i afirmativnog, on gledatelju ponovno dadne neizvjesnost i nemir. Zbog svoje kontinuirane turobnosti i Jurićeve nevoljkosti da gledatelju omogući bilo kakvu katarzu, "Male stvari" su emotivno jako umarajuće djelo.

Glumački je ansambl suptilnim i prirodnim izvedbama pomogao Juriću zabilježiti ove kompleksne interakcije. Marija Škaričić vješto je utjelovila Aničino htijenje i očaj, a Izudin Bajrović i Juraj Lerotić odlično su se snašli u ulogama nekomunikativnih i tvrdoglavih oca i sina, potvrdivši Aničinu opservaciju da djeca pozorno prate i uče od svojih roditelja, ma koliko ovi mislili da su diskretni. Ivana Roščić odigrala je Irenu kao ogledni primjer mislima i osjećajima odsutne majke koja voli svoju djecu, ali ih prečesto ostavlja bez kvalitetnog vodstva. Bepina Baričević i Borna Mihovilović uvjerljivi su kao brat i sestra koji se čas vole, a čas mrze.

Scenaristi Jurić i Pavičić stvorili su životne likove koji će svojim gestama i grimasama dobar dio publike podsjetiti ili na članove obitelji ili poznanike. Pitanje transformacije maslinika u građevinsko zemljište na kojem će niknuti apartmani nisu temeljitije analizirali jer je riječ o prozaičnoj pojavi u suvremenoj Hrvatskoj. Nenametljivo su u priču uveli motiv ljubomore - Irenu zanima što su mu mještani rekli na temu prodaje. Usput su natuknuli da mlađi ljudi, zbog često asketske prirode otočkog života, pogotovo zimi, nisu skloni skrasiti se na otoku, već čeznu za dinamizmom koji on ne nudi. Povremena neelegantna ekspozicija najveći je scenaristički minus inače brižno posloženih "Malih stvari".

Jurić je novim filmom pokazao da ga žanrovski definiranija kriminalistička TV serija "Patrola na cesti" koju je 2016. napravio s Pavičićem - njegov posljednji projekt prije "Malih stvari" - nije preobratila te da se ipak najbolje osjeća kada radi sa žanrovski fluidnijom materijom. Ljubiteljima hvaljenog i nagrađivanog "Kosca" dopast će se Jurićev rukopis u "Malim stvarima". Nažalost, to znači da novim filmom najvjerojatnije neće povećati svoju publiku.