Nakon više od deset godina pauziranja u hrvatskoj kinematografiji, Krešo Golik ponovno je dobio priliku režirati. Bio je to skroman crno-bijeli dokumentarac o ženi koja se budi u 3 ujutro, na brzinu obavlja kućanske poslove, brine se za malo dijete, muža jedva i vidi te odlazi na posao. Kad i on ode, mališan ostaje sam, zaključan u kući.
Danas bi tako nešto bilo nezamislivo, uplela bi se socijalna služba, no junakinja filma - koja je živjela sredinom šezdesetih negdje u donjoj Dubravi, o tome nije ni stigla razmišljati. Vremena za meditaciju imala je samo dok se vozila na posao. Golik je film režirao suzdržano, promatrački, čak i pomalo začuđen upornošću žene, koja svaki dan provodi - kako naslov naglašava - "Od 3 do 22" (1966).
U rangiranju najboljih dokumentaraca...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....