Negdje početkom dvijetisućitih, iz zemlje koja dotad nije imala gotovo nikakvu filmsku reputaciju - Rumunjske - počeli su najednom pristizati jako dobri filmovi. Osim što su osvajali sve moguće nagrade, od Zlatnog medvjeda do Palme, filmovi koji su nakon 2000. počeli stizati iz Bukurešta bili su zanimljivi jer su imali puno zajedničkog. Karakterizirali su ih sumoran realistički ambijent, izrazito jedinstvo vremena te raspričani dijalozi u kojima se jezik nerijetko koristio kao sredstvo podčinjavanja, agresije i represije. Bilo je u tim filmovima nešto mizantropsko i posttotalitarno, što je hrvatskoga gledatelja neizbježno podsjećalo i na nas, pa nije čudo što je u Hrvatskoj taj novi pravac uskoro postao i popularan i imitiran. Svijet je počeo govoriti o “rumunjskom novom valu”....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....