Robert je pisac, novinar i alkoholičar s PTSP-om koji je dobio otkaz kao novinar, zaposlio se kao scenarist, postao otac i krsni kum, potukao se, zaradio spolne bolesti i opekline, uzrokovao otkaz prijateljici i još mnogo gore stvari u samo četiri pijana dana. Ovo je već znana najava za novi film Ivana Salaja "Žene, luđaci i malo dobrih pedera", koji je hvaljeni redatelj snimio po istoimenoj knjizi Roberta Roklicera. Film je upravo stigao u kina i publika napokon može vidjeti što stoji iza ovog bez sumnje intrigantnog, ali i sumanutog kratkog sadržaja "Žene, luđaci i malo dobrih pedera", kao i je li Salaj ponovno snimio sjajan film kao što je to bio slučaj s "Osmim povjerenikom".
Glumačka postava pomno je odabrana - Živko Anočić, Romina Tonković, Dora Dimić Rakar, Sanja Milardović, Ana Maras Harmander, Frano Mašković, Janko Popović Volarić, Anja Šovagović Despot, Franjo Dijak te u glavnoj ulozi Filip Detelić, glumac prepoznatljivog stila, iznimno tražen i silno hvaljen kako zbog svog talenta tako i karaktera. Ovo posljednje čini intervju s njim vrlo zabavnim. Smijali smo se i čudili lakoći kojom "sipa fore" i što bez uvijanja progovara o nekim stvarima.
- Publiku očekuje zgražanje, ludilo, nakarada i ovo je film koji bi trebalo pogledati tri puta. Prvi put se šokirati, jer je odvratan, a onda mu dati drugu šansu. I, na treću, uvjeriti se kako svi glume fantastično, jer on je baš glumački film. A i naslov filma je divan, zar nije? - uz smijeh govori Detelić. Ipak, kada mu je Salaj ponudio glavnu ulogu Roberta u svom novom filmu, malo je reći da se iznenadio. Jer nisu se otprije poznavali, tek su čuli jedan za drugoga, a Detelić je čak na prvu mislio i odbiti ponuđeni angažman.
- Nisam baš bio siguran da ću pristati jer to je prilično zahtjevan film. Moj je Robi konstantno pijan, radi svakakva sranja, golotinje ima jako puno, a morao sam i obrijati glavu. Mislio sam - neću ja to moći, pa imam sto predstava, kako ću ih izvesti ćelav, a onda sam si rekao: pa nećeš bježati, sad ti je došao izazov, ovo je odlična prilika! I, na kraju, ‘Žene, luđaci i malo dobrih pedera‘ vjerojatno su moja najbolja odluka u karijeri - kaže Detelić. Kako se pripremao za ulogu Robija, teško mu je precizirati. Uvijek se zeza da se cijeli život pripremao za neke uloge koje su mu povjerene da ih odigra, no ovo je stvarno bio vrlo kompleksan lik. No, kako ističe, imao je veliku sreću što je Salaj emotivno čvrsto vezan i za Roklicera i za ovaj film.
- U jednom sam trenutku rekao: ‘Slušaj, Salaj, ja ću biti tvoja ribica, a ti mene samo vodi.‘ I tako je nekako i bilo. On je stvarno jedno blago, blago našeg glumišta, otkriće. Baš u svakom kadru zna što hoće i tjera te dok to ne dobije. Za glumca je to stvarno užitak, imati takvog redatelja, imati takvu potporu - objašnjava.
Prema ‘Mamurluku‘
Filmom "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" ljudi će, barem tako vjeruje Detelić, biti zadovoljni, iako može razumjeti da se možda neće baš svima svidjeti. Tema je teška, ima tu nasilja, silovanja, svega... No, s druge strane, Detelić ističe da je ova priča aktualnija nego ikada i zato je o njoj važno progovarati. Zbog nje se uostalom prvi put razgolitio na filmu, što mu je, kaže, bio najneugodniji dio posla. Redatelj se potrudio da mu na snimanju takvih scena bude što manje nelagodno, a on je samo zamolio da mu se zbog njegove majke, kao i njegovo dvoje djece, na velikom ekranu ne vide genitalije. To bi mu, dodaje, ipak bilo previše, kao što je nama gotovo pa previše pohvatati što Detelić sve radi. Glumac zagrebačkog Kerempuha nedavno je imao premijeru predstave "Alan Ford" u kojoj je odigrao Superhika, čeka ga i "Cluedo" u režiji Nine Kleflin, "naganja" ga i neumorna Ecija Ojdanić, za čije je kazalište Moruzgva, u samo godinu dana, odigrao komad "Prekid preko veze" čak 115 puta. Pored toga je, kao da mu posla nije dovoljno, s Lukom Petrušićem, Josipom Brakusom, Matijom Šakoronjom i Tinom Sedlarom osnovao Huhu teatar.
- Napravili smo predstavu ‘Provod‘, nešto na temelju ‘Mamurluka‘. Nas petorica se uvijek budimo u nekom gradu u kojem igramo i ne sjećamo se zadnja tri dana i što nam se događalo, i onda polako rekonstruiramo događaje. Znači, to je nekakva baza ‘Mamurluka‘, samo što nismo ispričali njihovu priču, nego smo u predstavu ubacili neke naše crtice, zgode koje su nam se kroz život dogodile. A, hvala Bogu, imamo ih i dovoljno su munjene - tvrdi Detelić.
Tu je i "U dobru i zlu", serija Nove TV koja je ušla u drugu sezonu i u kojoj igra jednu od glavnih uloga - Tomu, a okušao se i kao voditelj u "Tvoje lice zvuči poznato" zajedno s Igorom Mešinom. Može se očekivati da ćemo ga vidjeti i u novoj sezoni showa. I dok se čudimo kako sve to stiže, Detelić kao iz topa odgovara:
- Kad otvorim ovu svoju bilježnicu s terminima, hoću se ubiti. Ali... za sada sve ide. Nažalost, moram i odbiti neke stvari, no takav je život i ja se stvarno nemam zbog čega žaliti.
Uskoro će navršiti 37 godina, a iza njega je već više od stotinu uloga u hvaljenim predstavama, gledanim serijama i nagrađivanim filmovima.
- Ali što god da snimio, što god da odigrao, ja sam i dalje za publiku Buba iz ‘ZG80‘. To mi je predivno, jer odrastao sam uz Dinamo, navijače i ‘Metastaze‘ (‘ZG80‘ je zamišljen kao njihov prednastavak op. a.) i nisam mogao ni sanjati da ću jednog dana ići ulicom i da će mi ljudi vikati: ‘Buba, Buba, Buba!‘ I dalje mi to viču iako je od izlaska filma prošlo devet godina, stvarno nevjerojatno - otkriva.
U planu je bilo i snimanje nastavka, filma ‘ZG90‘, ali dvadesetak dana prije početka produkcije došlo je do komplikacija i sve je stalo.
- Stvarno bih volio da se taj film snimi i time zaključi trilogija. Jedna takva priča, a radnja je vezana uz Dinamovu povijesnu utakmicu s Crvenom zvezdom na Maksimiru, definitivno je zaslužila da se ovjekovječi. No tu se pitaju neki malo veći ljudi od mene, neke druge glave. Nadam se da će se u razumnom roku dogovoriti i da ćemo ‘ZG90‘ snimiti prije nego svi postanemo prestari - govori Detelić.
Stvar treninga
Strastveni je navijač Dinama, ali ne i Bad Blue Boy. Nije iz Zagreba, nego iz Buševca, mjesta kraj Velike Gorice, i kaže - kad se tu rodiš, nemaš drugih opcija nego da zavoliš tu loptu do boli, a i sasvim je jasno za koga ćeš navijati.
- Pratim svaku utakmicu, navijam, psujem, razbijam televizor kada ne ide, ali, nažalost, ne stignem više ići na stadion jer je moj raspored takav da svaku večer imam predstavu - objašnjava nam. No zato ne propušta hakl ponedjeljkom navečer u dvorani na Krugama s prijateljima i kolegama. Prije tri godine s Borkom Perićem i Hrvojem Brlečićem ponovno je pokrenuo i glumački nogometni turnir u Zagrebu, koji se već treću godinu održava u lipnju. Komentiramo i igru Dinama u novoj sezoni kojom je vrlo zadovoljan za razliku od prošle zbog koje su mu stradala tri televizora. I, zapravo, toliko razgovaramo o nogometu da u jednom trenutku - nakon što je u šali zaključio, da nije glumac, da bi sigurno bio igrač nekog kluba iz četvrte lige - usklikne: "Joj, pa mi uopće ne pričamo o glumi!" Naravno, iako strastveno voli nogomet, glumu baš obožava. Imao je, kaže, sreću što ga je profesorica Brkljačić u srednjoj školi usmjerila na taj put, jer nije da mu je prije toga glumački život bio na pameti.
- Na Akademiju sam upao iz prve. Obećao sam sebi da ću, ako ne upadnem te godine, probati još jednom sljedeće i da onda više neću pokušavati ako me ne prime. Ali, hvala Bogu, primili su me odmah - govori Detelić. Dok je čekao upis, a on je u slučaju Akademije tek u rujnu, njegovo društvo dobro se zezalo na njegov račun. Kad bi ga netko pitao što će studirati, a on odgovorio da će na Akademiju, brzo bi stiglo potpitanje: "Kaj, policijsku?" No znao je da nije pogriješio i zahvaljuje svojim profesorima što su ga "istesali" u glumca kakav je danas.
- Stvarno sam se našao u tom svijetu i ne bih ga mijenjao ni za što. Čak i kad sam najumorniji i umirem u backstageu, kada izađem pred tristo ljudi u publici, sve nestane. Samo me ponese. Evo imali smo nedavno svadbu Josipa Brakusa i bili smo naravno "u programu" nekoliko dana prije vjenčanja, a u nedjelju u 17 sati nas je čekala predstava za Eciju. Ne znam uopće zakaj smo pristali na to?! Bila nam je patnja, i to velika, ali smo na kraju preživjeli - uz smijeh će Detelić. Malo je reći da je u naponu snage i pun energije. Trenutno ima čak više od 15 aktualnih predstava i ne samo da svoj tekst ne zaboravlja nego zna i tekst svih kolega na sceni u svakom trenutku!
- Milijardu ljudi me pita kako sve zapamtim, ali ne znam odgovor na to pitanje. Pa ja ne znam ni što sam jutros jeo. Nikad scenarij ne učim doma, čak i ne mislim o njemu. Dovoljno mi je jednom da ga pročitam, recimo kada imam snimanje serije. U kazalištu je to ipak dva mjeseca proba i bio bih idiot da ga ne zapamtim. Nemam fotografsko pamćenje, samo eto brzo pamtim i mislim da je to prije stvar treninga. Kao što Marcelo Brozović može pretrčati 15 kilometara na utakmici, tako ja mogu zapamtiti 15 predstava. Ja sam tu da pamtim, Brozović je tu da trči, i to je to - zaključio je Detelić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....