Nekad je bio poput Komiže, danas je kao Makarska, apartmanski stroj za ubiranje rente. Ipak ima jedna razlika

Na canneski festival prvi sam put u životu nogom kročio u svibnju godine 1993. U Hrvatskoj je tada bio rat. Na canneski festival otišao sam između dva turnusa koja sam proveo kao mobilizirani vojnik 1992. i 1994. po dalmatinskim bojištima. Iz tada zaraćene zemlje otišao sam kao novinar na festival u kojem su Hrvati tada bili kuriozum kao što su to danas Ukrajinci (kojih je, uzgred, u Cannesu sva sila).

U Cannes sam stigao iz Splita, koji je tada bio još daleko od današnjeg turističkog hajpa. Krenuo sam iz Splita koji je bio siv, tmuran, deindustrijaliziran, pun heroina, a još koji mjesec prije nije u njemu bilo struje. I prvi put stigao u (još jedan) grad na rivijeri u kojem su i tada (kao i sada) Rolls Royceovi bili normalna pojava, a trgovine na šetnici prodavale Bugattije, kav...