Kako Julia Roberts tvrdi, bestseler Elizabeth Gilbert prestala je čitati nakon tridesete strane i nakon toga naručila novi primjerak za svoju prijateljicu, želeći se istodobno udubiti u knjigu s nekim tko joj je blizak. Ta vrsta unesenosti svjedoči o tome da je tijekom pretprodukcije izostala potrebna kritička distanca, no mora se priznati da izbor suradnika nije bio loš. Pitt kao producent, a Ryan Murphy, tvorac kultnih serija “Reži me” i “Glee” kao redatelj i koscenarist - jako dobro! Pogotovo što je budžet filma potrošen na gotovo ropsku vjernost lokacijama koje se spominju u knjizi. Prvi dio uistinu je sniman u New Yorku, poslije se išlo u Italiju, Indiju pa na Bali.
Kakav je zapravo film? Neobičan. U prologu se puno toga ne događa, tek junakinja raskida sa suprugom i novim ljubavnikom. Priča se zahuktava u Italiji, iako u njoj nema nikakve drame: Liz Gilbert, spisateljica koja je za sobom ostavila Ameriku i život koji je nije zadovoljavao, stiže kao obična turistkinja i otkriva čari epikurejske svakodnevice. Zajedno s njom uživamo u talijanskim uličicama, trgovima, restoranima...
U Indiji smo odjednom bez tog oslonca, a traženje duhovnosti slab je nadomjestak. Srećom, odlični Richard Jenkins igra Teksašana koji na Istoku traži zaborav od prošlosti, kada je zbog alkohola upropastio obiteljsku sreću. On nemilosrdno podsjeća Liz kako je tu možda stigla ni sama ne zna zbog čega. Neki bi možda očekivali zrnce romance, no Jenkins je suviše star i neugledan po standardima hollywoodske muške poželjnosti. Iako, Elizabeth Gilbert je naposljetku završila s tipom njegovih godina, koga inače u filmu igra neusporedivo mlađi Javier Bardem.
Bali je najkrhkiji dio filma, ponajprije stoga što se junakinja treba potvrditi kao humanitarka i ljubavnica. Ono prvo je i inače hollywoodski kliše, a drugo je realizirano tako sramežljivo, kao da je u pitanju film star preko pola stoljeća (kada se kamera uputi prema spavaćoj sobi, vrata se pred gledateljem zatvaraju). A i onda su u inat ćudorednim stegama filmaši znali biti drskiji. Sa sjetom sam pomislio na film Woodyja Allena “Vicki Cristina Barcelona”: tamo je Bardem zbilja zračio erotikom, a ovdje kao da je sapet. Možda je Julia Roberts procijenila da bi njezinu djecu moglo zbuniti majčino ljubakanje na ekranu. Počelo je kontra Hollywoodu, a završilo u potpunom suglasju s njegovim najotrcanijim pravilima.
Prije dva dana objavljen je podatak da je “Jedi, moli, voli” označio najuspješniji debi Julije Roberts na američkoj kino top-listi. Istodobno, kritičari su mrzovoljni, a gledatelji nezadovoljni. Ipak, mislim da je glumica bila u pravu kada se odlučila za ovaj film. Odabrala je ekranizaciju knjige koja je fenomen i osnažila je svojom karizmom: svatko će morati provjeriti u čemu je stvar, pa bez obzira na završni rezultat.