Među dvije stotine članova paramilitarističke skupine Slovački branitelji, zadojene nacionalističkim idejama, koja u mirnoj Slovačkoj okuplja tinejdžere i starije punoljetnike i priprema ih za - rat, među tim dečkima iz srednje klase koji vikendima jure na treninge u šumu, uče boriti se i mrziti sve što nije slovačko, ili barem slavensko, redatelj Jan Gebert, koji je o njima napravio film, susreo je i dvojicu Hrvata.
Film “U slučaju rata” ovih se dana prikazuje na ZagrebDoxu.
Komentirajući tu dvojicu mladića koje je upoznao 2015., na početku snimanja filma o Slovačkim braniteljima na kojem je radio tri godine, Čeh Jan Gebert, inače novinar, za Jutarnji list kaže:
Htjeli dotaknuti pušku
“Ti Hrvati među slovačkim nacionalistima bila su dvojica IT geekova koji su preko Facebooka doznali za tu slovačku paramilitarističku skupinu. Ti mladi ljudi izgledali su mi sasvim izgubljeno. Oni su sa Slovačkim braniteljima trenirali samo pet dana te 2015. godine. Proveo sam neko vrijeme razgovarajući s tim dečkima, bilo im je vjerojatno 20, najviše 22, oni doista nisu imali pojma o idejama i ideologiji kojom se vodi ta grupa.
Vjerujem da i ti dečki u Hrvatskoj vode neke svoje, sasvim obične, živote. U Slovačku su došli jer je njima taj trening bio kao videoigra uživo, čista igra, adrenalinsko uzbuđenje... Niti znaju Slovačku niti su razumjeli slovački jezik niti su razumjeli za što se bori organizacija. Bez obzira što dolaze iz Hrvatske, što su i sami Slaveni, mislim da oni nisu znali ni tu priču o panslavizmu što je propagiraju Slovački branitelji. Njima je jednostavno bilo zanimljivo biti u šumi, dotaknuti pušku, bio im je zanimljiv i taj fizički dosta iscrpljujući trening. To su stvari koje su njih nosile”.
Gebert ne želi spominjati njihova imena ni objavljivati njihove fotografije.
“Ne bi bilo u redu jer ti ljudi nemaju baš nikakve veze s tom naopakom nacionalističkom ideologijom. I sad ih objaviti u tom kontekstu, vjerujem da bi im moglo jako štetiti, a zapravo su sasvim naivno bili upali u sve to i vjerojatno ni danas nisu razumjeli gdje su doista bili”, zaključuje redatelj.
Velika rasprava
Film je nastao u hrvatsko-slovačkoj koprodukciji. Redatelj ga je, naime, predstavio prije nekoliko godina na ZagrebDoxu, na jednom od pitching foruma. Miljenka Čogelja i Dana Budisavljević, koje su na filmu radile kao koproducentice, prisjećaju se: “Oko tog se filma digla velika rasprava. Panelisti, koji su većinom bili sastavljeni od predstavnika fondova, televizijskih urednika, festivalskih selektora, bili su podijeljenoga mišljenja o ovome projektu. Jedan dio je mislio da je vrlo važno da se priča o ovoj temi jer je generalna fašizacija postala neizbježna činjenica vremena u kojem se nalazimo. Drugi su smatrali da će ovakav film ljudima biti marketinško oruđe koje će im poslužiti za dodatnu promociju nacionalističkih ideja”.
Jačanje desnice
Film je prije dva tjedna premijerno prikazan na Berlinaleu. Prije toga su ga redatelj i glavni producent pokazali Peteru Švrčeku, glavnom liku, vođi Slovačkih branitelja, te još četvorici vodećih ljudi u toj paravojnoj organizaciji. “U početku su film doživjeli kao zabavan, no nekoliko dana nakon toga se Švrček predomislio i htio je da se neke scene izbacuju ili mijenjaju, pa čak i da se distribucija filma zaustavi.Nakon pregovora s producentima i redateljem ipak je odustao od toga”, prisjeća se Čogelja te dodaje da “film pokazuje kako odobravanje i ignoriranje takvih pojava kao što su Slovački branitelji dovodi do njihove infiltracije u sve društvene sustave. Regruti slovačke paravojne skupine ulaze u školu, naoružani drže predavanja djeci, čuvaju skupove koje podržava vlada i gotovo nitko u tome ne vidi ništa problematično. Što to govori o slovačkom društvu? I koliko je naše društvo drugačije od toga, kako se mi odnosimo prema sličnim pojavama? Zato nam je važno da se ta priča ispriča”. Nada se, kaže, da će film, nakon što uđe u širu distribuciju, potaknuti na razmišljanje i diskusiju o tome gdje je Europa danas s obzirom na jačanje desnice i aktualni politički kontekst.