U osamdesetima i prvoj polovici devedesetih, Irac Neil Jordan bio je jedan od najuvaženijih anglosaksonskih i europskih režisera. Taj opravdani ugled stekao je nizom filmovima snimljenim u rodnoj Irskoj i Britaniji, poput “Anđela” (1982), “Mona Lise” (1986), ili “Plačljive igre” (1992).
U tim - svojim najboljim - filmovima Jordan je uspijevao fino pomiriti art i mainstream, europsko i američko, realizam i fantastiku. Filmovi su mu bili suptilni, doticali su se bitnih političkih, rodnih i identitetnih tema. Istodobno, bili su pripovjedački tečni, žanrovski vrlo suvisli, a Jordanu je vrlina bila ii to što je iz glumaca - poput Foresta Whitakera ili Boba Hoskinsa - znao izvući ono najbolje. Jordan je bio i ostao režiser kojeg se pamti - po likovima.
Priča o tom i takv...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....