Odakle ‘Gazda‘ tako nenadano u našim kinima u Zagrebu? Posrećilo nam se

Sedamdesetih godina Hal Ashby slovio je kao jedan od najprestižnijih holivudskih redatelja. Kako i ne bi, kad je u filmografiji imao tako prestižna ostvarenja kao što su "Posljednji zadatak" s Jackom Nicholsonom, "Dobrodošli g. Chance" (Being There) s Peterom Sellersom, "Povratak ratnika" s Jane Fonda i Jonom Voightom, "Holivudski frizer" s Warrenom Beattyjem, Julie Christie i Goldie Hawn, "Vlakom prema slavi" s Davidom Carradineom u ulozi Woodyja Guthriea te njih još nekolicinu. Manje je bilo poznato da je Ashby prije toga bio nagrađivani montažer, dobio je Oscara za film "U vrelini noći", a nominiran je za komediju "Rusi dolaze".

Njegov mentor bio je Norman Jewison, zajedno su radili na hitovima "Rusi dolaze", "U vrelini noći" i "Afera Thomasa Crowna", dugogodišnji prijatelj bio mu je Warren Beatty, povremeno je pušio marihuanu još od početka pedesetih i imao dugu kosu prije no što je to postalo pomodno šezdesetih. Jewison ga je doslovno natjerao da se prihvati režije, tako da je Ashby 1970. u njegovoj produkciji napravio svoj prvijenac "Gazda", koji u to doba nismo mogli vidjeti u našim kinima, jer se bavio rasno mješovitom romansom a imena glumaca – Beau Bridges, Lee Grant, Diana Sands i Pearl Bailey – nisu nam tada previše značila. Šteta, bilo je to jedno od zanimljivijih ostvarenja novog Hollywooda u kojem si izdanak "zlatne mladeži" (Elgar Enders, glumi ga Bridges) može priuštiti kuću u rasno mješovitom Bronxu u New Yorku, no ne namjerava je prepustiti dotadašnjim žiteljima, nego je iseliti i preurediti po svom ukusu, gdje bi uživao kako mu se prohtije. To je plan, ali realnost je potpuno drukčija. Kad se pomiješa s tom živopisnom ruljom, Elgar se potpuno promijeni, odluči popraviti sve što u kući ne štima i pretvara se u uzornog kućevlasnika. Njegova majka (Lee Grant nominirana je za Oscara za sporednu ulogu u "Detektivskoj priči" Williama Wylera iz 1951. i dobila je nagradu u Cannesu za istu rolu, no poslije je provela 12 godina na crnoj listi jer je odbila svjedočiti pred Komitetom za antiameričke aktivnosti) donekle je zgranuta sinovljevom preobrazbom, no i ne sluti što je još čeka. Elgar naime započinje romansu čak s dvije tamnopute stanarke, jedna je Lanie (Markie Bey) koja bi zbog razmjerno svijetle puti još mogla proći za bjelkinju, no s Fanny (Diana Sands) to nipošto nije slučaj, ona je izrazito tamnoputa, a da sve bude još nezgodnije, ona zatrudni sa svojim stanodavcem. Pritom je u stalnoj vezi sa crnim aktivistom Copeeom Johnsonom (Louis Gossett Jr. kasnije će dobiti Oscara za "Oficira i gentlemana"), koji je zgrožen njezinim nevjerstvom, pa mora intervenirati ne samo policija nego i bolničari.

Scenarij za film napisao je Afroamerikanac Bill Gunn, on se pak družio s Montgomeryjem Cliftom, Jamesom Deanom, Earthom Kitt i Marlonom Brandom i svakako je zazirao od holivudskog establishmenta. Godine 1973. režirao je horor "Ganja i Hess", koji danas uživa izvrsnu reputaciju, a među njegovim strasnim zagovornicima je i Spike Lee, svojedobno je primljen u službeni program Cannesa i proglašen jednim od najboljih ostvarenja američke kinematografije sedamdesetih koja su tamo prikazana. Dobio je i nagradu Emmy za tv dramu "Johnnas", ali je umro 1989. od encefalitisa sa 54 godine, kad je mogao još puno toga ostvariti.

Odakle "Gazda" tako nenadano u našim kinima? To možemo zahvaliti programu zagrebačke Kinoteke u Kordunskoj ulici, koji inače rijetko prikazuje premijere starih filmova koji nikad nisu bili na našim programima. Ovaj put su puno toga nadoknadili, pa smo nekako stekli nadu da će takvih iznenađenja biti još. Posrećilo nam se, pogotovo stoga što su nam prikazali nedavno restauriranu kolor kopiju.