Film redatelja Edwarda Bergera "Konklava", u kojem glavne uloge tumače Ralph Fiennes, Stanley Tucci, John Lithgow i Sergio Castellitto, vraća se u kina. Prošlogodišnji politički triler koji je zaradio osam nominacija za nagradu Oscar, na programu Blitz Cinestara bit će od 24. travnja do 7. svibnja. Povodom povratka ‘Konklave‘ u kino, podsjećamo što su o filmu napisali naši filmski kritičari.
"Ljudi vjere iz nje nedvojbeno crpe veliku snagu i ona im pomaže, međutim i oni su ipak - ljudi. Nisu imuni na korupciju i gramzivost, tašti su i zavidni, neumjereni su i slabi. Ljudi su takvi. Neovisno o tome koliko je njihova vjera snažna i koliko je dugo slijede, napisao je Damjan Raknić.
Britanski pisac i bivši novinar Robert Harris (‘Domovina‘, ‘Enigma‘ i ‘Staljinov anđeo‘) na tom je unutarnjem sukobu zasnovao svoj triler ‘Konklavu‘ iz 2016. godine. U najkraćim crtama i na najjednostavniji način, "Konklava" se bavi izborom novog pape, poglavara Katoličke crkve. Iako se danas o tom procesu zna mnogo - papa Franjo je 266. papa - ti su izbori svejedno vrlo tajnoviti. Harrisova ‘Konklava‘ promovira se uz pomoć teze da je izbor pape najtajnovitiji u svijetu.
Neobično je stoga što je Hollywood čak osam godina čekao da ‘Konklavu‘ pretvori u film. Prije dvije je godine objavljeno da se pretvaranja Harrisove knjige u film prihvatio austrijsko-švicarski redatelj Edward Berger (‘Na Zapadu ništa novo‘) te da će u njemu igrati Ralph Fiennes, John Lithgow, Stanley Tucci i Isabella Rossellini. Scenarij filma napisao je iskusni britanski dramatičar i scenarist Peter Straughan (‘Dečko, Dama, Kralj, Špijun‘). Snimanje je počelo u siječnju 2023. godine, a završilo u ožujku iste godine.
Nakon što je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u američkom gradu Tellurideu, kritičari su ga u velikoj mjeri nahvalili", pisao je svojedobno o filmu kritičar Jutarnjeg lista Damjan Raknić, koji je u epizodi "Šalabahtera iz filma" istaknuo četiri razloga zbog kojih film treba pogledati i jedan zbog kojeg ga treba preskočiti.
Filmski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac o filmu je pak pisao:
"Veliko iznenađenje na međunarodnoj filmskoj sceni prije dvije godine bila je nova verzija klasičnog antiratnog romana Ericha Marije Remarquea ‘Na Zapadu ništa novo‘. Film je dobio Oscara za najbolje međunarodno ostvarenje, nominiran je i za najbolji scenarij, a izborio je i tri nagrade BAFTA (britanska akademija za film i televiziju). Europski filmovi rijetko kad nailaze na tako dobar prijem, a posebno je zanimljivo što je dramu o stradanjima Nijemaca u Prvom svjetskom ratu režirao Edward Berger, filmaš švicarsko-austrijskog podrijetla, kojemu takva tema i nije trebala biti suviše bliska. Naime, prva verzija iz 1930. u holivudskoj produkciji izazvala je popriličan gnjev, jer su je na zub uzele propupale snage nacionalsocijalizma i nastojale onemogućiti njezin dobar prijem u njemačkim kinima: na primjer, puštali su štakore u dvorane, zasipali posjetitelje praškom koji je izazivao svrbež i još koješta. Naravno, nova verzija prikazivana je u gotovo idiličnoj atmosferi, efektno je producirana (s budžetom od 20 milijuna dolara), ali je manjkalo političkog elektriciteta bez kojeg se film iz 1930. nije mogao zamisliti.
Berger je izabrao temu kakva se samo mogla poželjeti, pacifistički zadojenu, krajnje realističnu i ne izbjegavajući ratne užase.
Nevjerojatno je da smo tog redatelja upoznali i puno prije, studirao je likovne umjetnosti u Braunschweigu, izdržao je dvije godine i zatim se zaputio u New York, gdje je upisao Tisch School of Arts. Diplomirao je 1994., neko vrijeme u Americi realizirao reklame, da bi se vratio u Berlin, koji mu je postao omiljenim domicilom. Najprije se ogledao na televiziji, radio u popularnim serijama ‘Schimanski‘ i ‘Mjesto zločina‘, prvi igrani film ‘Jack‘ (2014.) bio mu poprilično zapažen, no pravi hit bila je mini-serija ‘Njemačka 83‘ (2015.), čiji je junak agent istočnonjemačke tajne službe Stasi (Jonas Nay), on prelazi na Zapad, kako bi "neprijatelja" podrivao iznutra. Prvu nagradu BAFTA dobio je za odlično ocijenjenu britansko-američku mini-seriju ‘Patrick Melrose‘ (2018.), s Benedictom Cumberbatchom i Jennifer Jason Leigh, da bi zatim počeo pripremati "Na Zapadu ništa novo".
Oscar za najbolji međunarodni film otvorio mu je dotad nedostupne kanale svjetskog tržišta, pa je Berger to odlučio iskoristiti na najbolji mogući način. Ekranizirao je roman Roberta Harrisa ‘Konklava‘ iz 2016. (pisac se proslavio bestselerom "Fatherland", da bi kasnije surađivao uglavnom s Romanom Polanskim, osobito uspješno u "Piscu iz sjene" i "Časniku i špijunu"), koji se provokativno pozabavio makinacijama u Vatikanu. Središnja ličnost je kardinal Thomas Lawrence (Ralph Fiennes), on je istodobno i dekan kolegija kardinala, koji su pred osjetljivim zadatkom: moraju izabrati novog papu, jer je prethodnik upravo umro od srčanog udara. Nakon nadglasavanja i dakako podmetanja, odabrana su četiri kandidata od kojih svaki predstavlja svojevrsnu suprotnost. Ne samo to, štošta se događalo među uzoritim kardinalima, otkrilo se, na primjer, da je jedan od njih dosta davno imao ljubavnu vezu s deset godina mlađom časnom sestrom, iz te veze rodilo se dijete, no na rubu skandala je potvrđeni trač da je papa pred smrt odredio svoga nasljednika, to je malo poznati meksički nadbiskup.
Malo pomalo iskrsavaju nepoznanice iz novije vatikanske povijesti, a sve završava poprilično burno, no rasplet treba sačuvati za one koji će što prije pogledati film".
Nenad Polimac je također pisao: "O izborima za papu snimljeno je nekoliko filmova, gotovo svi smo upamtili da crni dim koji se vije s vatikanskog tornja znači da vijeće kardinala još nije odlučilo tko će biti novi papa, a kad se uzdigne bijeli, izbori su završeni. U odnosu na sve što smo dosad vidjeli, "Konklava" je poput dokumentarca, doznajemo štošta što još dosad nismo znali, a zbivanja su itekako vjerno istražena. Glavni protagonist je kardinal Thomas Lawrence (Ralph Fiennes), dekan kolegija kardinala koji odlučuje tko će biti novi papa, međutim, ne pretjerujem ukoliko ustvrdim da su to možda najkompliciraniji izbori na svijetu".
Ponajprije, kad se dozna da su izbori neophodni (najčešće zbog smrti dotadašnjeg pape, a katkad i zbog njegove ostavke na tu poziciju), dekan proglašava "ratno stanje" (tako to naziva jedan od kardinala), oni koji glasaju odvojeni su u posebne prostorije unutar Vatikana, oduzeti su im mobiteli i tableti, nema televizije ni novina, a za njih postoje samo konferencijska sala u kojoj se ceremonija održava i odvojeni apartmani sa spavaćim sobama. Strogo se pazi da izvana ne dopiru nikakve vijesti, međutim, budući da su kardinali prilično sujetni i usprkos odricanju da ih papinska funkcija zapravo ne zanima, tu se odigravaju svakojake spletke. Sve je dozvoljeno, čak i kupovina glasova (naravno, za to se u pravilu ne smije znati), još je gore kad se diskretno difamira protivnike (kad pogledate film, vidjet ćete na što aludiram), a sa svakim novim krugom glasanja papinska funkcija je sve dalje od onih koji je priželjkuju. Kao i pri mnogim svjetovnim izborima, i ovdje je važno koliko je tko dobio glasova u prethodnoj rundi, ukoliko je očito da neki od kardinala nema šanse u daljnjim procedurama, njegovi se glasovi raspodjeljuju ovisno o naklonosti i interesima prisutnih. U narednom krugu doznat ćemo kakvo je stanje stvari, a promjene znaju biti poprilično radikalne: razlike među favoritima mogu iznositi i po dvadeset-trideset glasova, da bi se sve promijenilo u narednom ogledanju. Zašto takve razlike? Ovisno o situaciji, zato što se kardinali mogu ogledati ovisno o pitanjima koja se pokažu aktualnima. Recimo, kardinal Tedesco (Sergio Castellitto) upozorava na činjenicu da već četiri desetljeća nijedan Talijan nije postao papa i nada se da će mu to pribaviti potrebne poene. Naravno, i Afrikanci smatraju da zaslužuju takvu dužnost i počast, imaju jaku podršku, a politički se puno toga važnog odigrava na "crnom kontinentu". Kandidati iz Latinske i Sjeverne Amerike također žele primat, tu su i Kanađani, te naravno kardinali iz Zapadne i Istočne Europe.
Film je snimljen po istoimenoj knjizi Roberta Harrisa iz 2016., pisac, koji se proslavio bestselerom "Fatherland", najčešće je surađivao s Romanom Polanskim ("Pisac iz sjene", "Časnik i špijun"), no katolička tema ovaj put očito nije odgovarala židovskom umjetniku. Ekranizacije se prihvatio Edward Berger, nova redateljska zvijezda, nagrađena međunarodnim Oscarom za novu verziju klasika Ericha Marie Remarquea "Na Zapadu ništa novo", i napravio vrlo dobar film. Izbjegavao je patetične naglaske, a važnu ulogu mu imaju scenografija i kostimi. U jednoj sceni kardinali zbog padalina nose bijele kišobrane, to je valjda tradicija, no ispod te silne bjeline krije se i puno tame. Nimalo slučajno, kad su izbori završeni, iz zgrade prvo izlaze spremačice, žene koje će kad-tad – i to s puno razloga – pokrenuti revoluciju u crkvi.
Komentari
0