ZAGREB - Mačak u čizmama vjerojatno bi bio odličan crtić da se usmjerio prema svojoj ciljanoj publici, malo starijim klincima, tinejdžerima i svima drugima koji uživaju kada se konvencije okrenu naglavce.
Uzmite samo početak, u kojem se naslovni junak oprašta od svoje jednokratne veze i krivo je nazove “Margerita” umjesto “Rosa”: očito je imao toliko ljubavnica da im ni broja ne zna, a kamoli imena. Rosino frktanje on zagladi zavodljivim tepanjem, a poslije ga pustolovine nanesu u pravi mačji bordel, u kojem upoznaje macu svoga života, odvažnu Kitty mekih šapa.
Na rubu
Da je film stalno balansirao na rubu lascivnosti, odlično bismo se zabavili.
Međutim, crtići su danas veliki i skupi pogoni koji zapošljavaju stotine animatora (da snizi troškove, kompanija DreamWorks čak je angažirala znatno jeftinije crtače i kompjutoraše iz Indije) i nemoguće je odreći se segmenta predškolske djece. Njima za volju, Mačak u čizmama postao je odmetnik dobra srca, vječno odan pomajci Imeldi, koja ga je odgojila u sirotištu.
Bajka viška
Kao da jedna bajka nije bila dovoljna ( Charles Perrault smislio je svog junaka krajem 17. stoljeća), nadodana je još jedna, ona o Jacku i čudotvornom grahu, koja se nije bogzna kako uklopila u zaplet, ali je manje-više poznata svoj djeci svijeta. DreamWorks zna da današnji crtići funkcioniraju jedino uz obilje humora i akcije (emocije dobrog starog Disneyja potisnute su u drugi plan), pa suvremena animacija po prosedeu sve više sliči igranim blockbusterima: animatori su se prilično pomučili da dočaraju vizualne i montažne majstorije na kakve smo navikli u filmovima o Indiani Jonesu.
U odnosu na Disneyja (s kojim je udružen Pixar, bez konkurencije najbolja hollywoodska animirana radionica), u DreamWorksu vlada nemilosrdna kapitalistička logika. Sve je u brendovima i franšizama, a početna prepoznatljivost polazna je točka, nakon koje se dopušta i poneki kreativni uzlet.
“Mačak u čizmama”, odvojak popularnog serijala “Shrek”, skuplja i gubi poene upravo na takvoj strategiji. Izvršni producent, veliki meksički redatelj Guillermo Del Toro, valjda je zaslužan za poneke pomaknute akcijske prizore, ugođaj špageti-vesterna i za kreaciju najefektnijeg lika u filmu, jajolikog Humpty Dumptyja: tako dvoličnog tipa (koji je pritom i izvrsno animiran) niste vidjeli u suvremenim crtićima, a jedini je problem što se u usporedbi s njim svi drugi doimaju plošno.
Proizvoljno i rastrgano
Kako je to već slučaj s novijim DreamWorksovim proizvodima, na scenariju se nije dovoljno radilo, pa se cjelina doima proizvoljno i rastragano, međutim, štošta toga u filmu je dopadljivo, pa će malotko napustiti kino nezadovoljan.
S visokom cijenom koštanja i bruto zaradom koja je daleko od one “Shreka” i “Kung fu pande”, “Mačak u čizmama” po svoj prilici neće postati samostalna franšiza, ali povremeni, malo jeftiniji crtići za DVD tržište s njim kao protagonistom nisu isključeni.