Ostane li pri odluci da mu to bude posljednji film jer bi se želio posvetiti obitelji, ovaj je film zanimljiva završnica neuobičajene karijere

Zamislite film koji se zove "Surfer", a u kojem gotovo da i nema surfanja, samo napora da se takvo što ostvari. Ništa nije neobično za akcijsku fantaziju u kojoj glavnu ulogu igra Nicolas Cage, onaj isti kojeg smo vidjeli u filmu "Neizmjerna težina masivnog talenta" - ili kako se već zvao taj luckasti film. Ni "Surfer" nije posve normalan, u njemu tata dolazi sa sinom na prekrasnu pješčanu obalu na kojoj je odrastao i pokušava mu dočarati divote surfanja, a jedini je problem što suzdržanog tinejdžera takvo što ne zanima. On valjda predosjeća da mu otac ima neke druge probleme, jedan od njih je da želi kupiti kuću u kojoj nitko nije voljan živjeti, ponajmanje njegova supruga od koje se razvodi, a ni momak koji valjda ima nekakve posve druge interese. No, zato su ta kuća i samo surfanje za glavnog junaka pitanje života i smrti. Na sve je spreman kako bi to ostvario, provoditi sate i sate u tamošnjem WC-u, hvatati štakore i spavati uz zmije.

Nesumnjivo, krajnje poremećen tip, a jedino ga izdvaja to što su oko njega još veći luđaci. Na primjer, mjesni guru (Julian McMahon iz serije "Reži me") koji smatra da svatko tko želi surfati na toj prekrasnoj obali mora proći poseban obred inicijacije i tek tada smije na dasku i otisnuti se u more. Štošta je preuzetno u toj priči, na primjer dosjetka da junaku otmu njegovu dasku i postave je kao ukras iznad ulaza u tamošnji bar. Mora se oprostiti i od svojega lijepog automobila Lexus koji mu ukradu mjesni huligani, a tamošnji policajac ništa ne poduzima jer je i on sam dio te klape. Umjesto Lexusa, mora u raspadnutu olupinu u kojoj nikad ne znate što možete zateći. Junak inače nema imena, samo ga zovu Surfer, a tako je i s većinom likova. Sin ima samo nadimak Kid, a Surfer ga pošalje kući čim shvati da njemu fascinacija obalom ne znači apsolutno ništa.

U jednom trenutku shvatite da sve to i nije baš tako ozbiljno, a još je čudnije što za film o surfanju redatelj (izvjesni Lorcan Finnegan) jedva da koristi totale, zadovoljava se bližim planovima, kao da je u pitanju teška psihološka drama u kojoj je važnija svaka grimasa na glumčevu licu dok njegovo poskakivanje na daski za valove tu uopće ne igra nikakvu ulogu. Bit će da je to "ključ" na koji taj film funkcionira, sve ono što ste vezali uz naslov nema nikakve veze, to je ludorija nekoga tko je odrastao na krivi način i sada po svaku cijenu pokušava vratiti nekadašnju mladost. Očito u svemu tome ima nečega jako privatnog, Cage, istina, nije napisao scenarij, ali je jedan od izvršnih producenata i bez njega svega toga ne bi bilo. Još se da shvatiti da je to djelomično australska produkcija, ipak pejzaži nepogrešivo pripadaju tom kontinentu, no sudjelovanje Irske je krajnje zagonetno, nema nikakvog razloga - osim činjenice da je redatelj Irac - da je to istodobno i irski film. Završnica je krajnje neugodna jer se narativne niti, za koje vam se čini da su isprva krajnje proizvoljne, povežu u tragični finale s ironijskim odmakom.

Ostane li Cage pri svojoj odluci da mu to bude posljednji filmski nastup, jer bi se želio posvetiti obitelji, a sve što je radio dosad smatra krajnje sekundarnim, "Surfer" bi predstavljao zanimljivu završnicu jedne krajnje neuobičajene karijere, no već smo se naslušali izjava glumaca kojima je dosta kamera i filmskih setova, pa su uslijedili krajnje drugačiji obrati. Nicolas Cage jedna je od takvih holivudskih zvijezda kojoj nikad ne možete predvidjeti naredni potez.