Iza svoje službene i opravdano osporavane žanrovske klasifikacije dramske komedije, drama "The Bear" već četiri sezone predstavlja emocionalno najsloženiji sadržaj na malim ekranima. Fabularni temelji The Beara naslijeđeni iz prethodnih sezona dobro su nam poznati. Nadareni i svjetski priznat mladi kuhar Carmen "Carmy" Berzatto (za ovu ulogu nizom Emmyja priznat Jeremy Allen White) vraća se u rodni Chicago preuzeti kaotični sendvič-bar koji mu stariji brat Mikey (Jon Bernthal) ostavlja nakon svojeg samoubojstva. Uz obećavajuću mladu kuharicu Sydney (Ayo Edebiri), impulzivnog obiteljskog prijatelja Richijea (Ebon Moss-Bachrach) te niz zaposlenica i zaposlenika razrađenih osobnosti, njegovi napori da bratov lokal pretvori u istaknuti restoran visoke kuhinje promeću se u sredstvo kolektivnog zacjeljivanja složenih osobnih trauma. Ova je turobna premisa u uvodnim sezonama serije svoju odredbu crne komedije pravdala bezglavim neredima upravljanja sendvič-barom na rubu propasti, neprimjerenošću Carmyjevih finih znanja neuglađenosti novog zadatka i polusatnim formatom epizoda karakterističnim za jednostavnije sadržaje. Međutim, ako je serija redatelja i scenarista Christophera Storera ikad i nalikovala komediji, njezine su ambicije oduvijek nadilazile tematski registar i uobičajeno formalno oblikovanje komedije. "The Bear" treba poimati prvenstveno kao priču o neurednom postupku zarastanja cjeloživotnih rana te izazovima izricanja onoga što bismo trebali ili željeli reći, kad riječi s teškoćom pronalazimo ili pronađene riječi postaju nedovoljne.
Više ne nalikuje svojim počecima
Storerov "The Bear" u četvrtoj sezoni više ne nalikuje svojim počecima, uz podvojene reakcije filmske kritike. Topli kolorit ugođaja neminovne katastrofe u sendvič-baru, prljavi štednjaci, fragmentirani kadrovi i rastrzana montaža mjesto su ustupili meditativnijim hladnim tonovima ulaštenog čelika i intimnim krupnim planovima lica u razgovoru. Dakako, Storer i scenaristica Joanna Calo svjesno su se odrekli onih karakteristika serije koje su im u prvoj sezoni priskrbile lovorike za vjeran prikaz kaosa profesionalnog kuhanja te dinamika odnosa na radnom mjestu, ostajući vjerni ideji da izmjenama površinske filmske forme mogu odraziti unutarnja previranja likova. Nakon formalno konzervativne prve sezone polusatnih epizoda koje su linearno razvijale radnju, Storer i Calo počeli su uvoditi epizode koje svojim trajanjem, temom ili postavom odudaraju od linearne ekspozicije. Cjelovečernja retrospektivna epizoda "Fishes" iz druge sezone rafalnom je paljbom međusobnih uvreda i pasivnih agresija brojnih članova i prijatelja obitelji Berzatto ponudila uvid u uvjete Carmyjeva odrastanja. Odrasli u epizodi podbacuju izraziti išta nalik zrelosti, a njegova majka alkoholičarka (izvrsna Jamie Lee Curtis, za epizodu nagrađena Emmyjem) nered doživljava kao osobnu uvredu i automobilom se zabija u dnevnu sobu punu gostiju. Epizoda "Forks" iz druge sezone formu je inovirala karakternom studijom dotad naizgled iracionalnog i neizazvano agresivnog Richieja. Privatno neizmjerno potresen samoubojstvom najboljeg prijatelja, opterećen sumnjom da je odgovoran za tragediju jer mu nije pružio primjerenu podršku i nesiguran oko postojanosti svojeg odnosa s kćeri nakon raskida s bivšom suprugom, Richie tijekom stažiranja u elitnom restoranu Ever - gdje ga Carmy ciljano šalje kako bi osnažio njegovo samopouzdanje - uviđa dostojanstvo restoranske profesije i odlučuje ponovno uspostaviti kontrolu nad svojim životom.
Nakon završetka druge sezone epizodom otvaranja novog restorana, naslovnog The Beara, Storer treću sezonu umjesto očekivanom povratnom informacijom o reakcijama gostiju otvara epizodom "Tomorrow," gotovo nijemom retrospektivom svjetskih restorana u kojima je Carmy kalio svoje vještine ili podnosio hijerarhijska zlostavljanja. Ističe se i epizoda komornog prikaza trudova njegove sestre Natalie "Sugar" Berzatto (Abby Elliott), "Ice Chips", gdje Natalie u odsutnosti dobroćudnog supruga u bolnicu odlazi s njihovom sada trijeznom majkom. Postupno smirivanje narativne dinamike serije praćeno je pedantnijim upoznavanjem života svih članica i članova Carmyjeve kuhinje. Nadarena mlada kuharica Sydney svoje je kulinarske ambicije, uz pripadnu disciplinu i naviku žigosanja svojih pogrešaka, razvila u ekosustavu crnačke radničke klase uz skrb posvećenog oca zabrinutog zbog ekonomske rizičnosti njezine profesije. Letargični pekar Marcus (Lionel Boyce) uz Carmyjevo mentorstvo postaje vrsni slastičar i proživljava smrt bolesne majke uz nestalnu sjenu odsutnog oca, dok izvorno ogorčena i drska Tina (Liza Colón-Zayas) razvija intrinzično zanimanje za umjetnost profesionalnog kuhanja. Storerovo je malodušno adresiranje žanrovske dosljednosti uključivanjem "slapstick" humora svadljive i debeljuškaste obitelji Fak, koja u restoranu nekompetentno obavlja sitne popravke, najslabiji aspekt inače smione formalne eklektičnosti, a četvrta sezona svojom emocionalnom autentičnošću seriju nastavlja afirmirati kao jedan od najambicioznijih suvremenih dramskih projekata.
I dalje smion
Novu sezonu bezostatno započinjemo ondje gdje nas je treća ostavila. Carmyjev je restoran u vodećem čikaškom mediju dobio osrednju kritiku koja je pohvalila kvalitetu hrane i sporednu uslugu prodaje sendviča, no lokalu zamjerila kaotični ugođaj i nedosljednost jelovnika. Dakako, ova je ocjena bila neminovna. Naime, Carmy je unatoč svojem iskustvu i talentu sasvim lišen staloženosti i upravljačkih vještina koje bi mogle usmjeravati njegove zaposlenice i zaposlenike, a njegova se navika izazivanja vlastitih granica uvođenjem novih i sve ambicioznijih jela promeće u neodrživ trošak i lošu restoransku praksu. Slično, Richijeva su novostečena disciplina i gorljiva želja da u restoran udahne dojam profinjenosti u praksi nerijetko zbunjujuće, a Sydney se zbog Carmyjeve nesposobnosti da osobne nesigurnosti odvoji od pristupa profesiji koleba oko prelaska u restoran mnogo stabilnijeg kuhara. Natruhe negdašnje hitnosti Storer i Calo u četvrtoj sezoni obnavljaju kad obiteljski prijatelj i najznačajniji ulagač restorana, "ujak Cicero" (Oliver Platt), nakon kritike počinje sumnjati u financijsku održivost projekta te kulinarskoj ekipi dopušta dva mjeseca za dokazivanje da mogu pozitivno poslovati. Iako je ovaj pritisak utjelovljen doslovnom štopericom koju Cicero i računovođa "The Computer" (Brian Koppelman) zloslutno postavljaju u kuhinju, "The Bear" četvrtu sezonu gradi na već postavljenim temeljima sporijeg, promišljenijeg i umjetnički slobodnijeg pristupa sadržajnom i stilskom oblikovanju serije.
Restoran svojim posljednjim sredstvima zapošljava izvrsne konobarice i konobare netom zatvorenog restorana Carmyjeve bivše mentorice te oživljava stalnu postavu serije, a izvorna tematika sirove boli gubitka voljene osobe i traume ovisnosti u četvrtoj se sezoni prevodi u neuredni postupak zacjeljivanja rana. Kao što na radnom mjestu prepoznaje štetni otisak svojih nedostižnih kriterija na funkcioniranje restorana i prihvaća Sydneyn razumni prijedlog da artikuliraju stalni jelovnik, Carmy se suočava s posljedicama svojih postupaka na obećavajući odnos sa senzibilnom liječnicom Claire (Molly Gordon). Nakon četiri sezone, Carmy konačno shvaća da se njegove obiteljske i osobne traume te zapleteni čvorovi neriješenih odnosa neoprostivo prelijevaju u njegovo ponašanje prema bližnjima. Sezona se iskazuje zrelom cjelovečernjom epizodom vjenčanja Richiejeve bivše supruge, "Bears", gdje čitava postava posredstvom umirivanja Richiejeve kćeri uči iskrenije komunicirati svoje osjećaje. Carmyjev se odnos s Claire obnavlja krhkom dinamikom stvarnog života, a riječi se ispostavljaju slabim medijem za Carmyjevo suočavanje s majkom Donnom, s kojom nesigurno počinje graditi odnos međusobne ljubavi. Mnogo slabija epizoda situacijske komedije Sydneyna druženja s malom rođakinjom "Worms" unatoč padu scenarističke kvalitete ostaje vjerna Storerovu uvjerenju u značaj međuigre konteksta iz kojeg potječemo i odabrane obitelji naših najbližih prijatelja. Sezona završava saznanjem da se Carmy izuzeo iz ugovora o vlasništvu The Beara u korist Sydney, Cicera i svoje sestre te postavlja vrlo životno pitanje je li ono u čemu smo dobri ujedno i dobro za nas. U konačnici, "The Bear" usprkos povremenom kolebanju narativne dinamike i u četvrtoj sezoni ostaje smion umjetnički projekt čije je zanimanje za kuhanje ipak podređeno zanimanju za načine kako sami i s drugima iscjeljujemo svoje rane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....