Program ovogodišnjeg filmskog festivala Cinehill - negdašnjeg Motovunskog filmskog festivala koji se 2023. godine preselio u krošnje Gorskog kotara - najavio je ambicioznu posvetu značaju neovisnog filma koji preispituje ustanovljene granice filmskih tema i forme. Uz službenu konkurenciju naslova koji se takmiče za nagradu žirija i priznanje međunarodne udruge filmskih kritičara, FIPRESCI-ja, ovogodišnji Cinehill nudi i paralelne programe probranih filmova svoje partnerske države, Švicarske, te program utopijskih ili distopijskih vizija budućnosti. Predanost organizacijskog tima i selektora angažiranom filmu očigledna je i u izboru ovogodišnjih počasnih gostiju. Izvorno uvedena 2014. godine, nagrada Maverick svečano se dodjeljuje francuskoj redateljici Catherine Breillat i ovogodišnjem dobitniku kanske Zlatne palme, iranskom redatelju Jafaru Panahiju. Smionost dobitnika nagrade opisane kao priznanje "širenju granica filmskog izričaja" - pionirke feminističkog filma i detabuiziranja seksualnosti na filmskom platnu te autora koji se u državi koja drakonski nadzire umjetnost bavi političkim ugnjetavanjem i perspektivama žrtava iranskog režima - iz paralelnog se programa prelijeva i na motivski svijet naslova službene konkurencije.
Cinehill je u utorak u fužinskom Kinu pod branom - košnici bijelih stolica postavljenih ispred golemog platna usred prirode - svečano otvoren švicarsko-njemačkom koprodukcijom "Kasna smjena", bolničkom dramom nošenom izvedbom njemačke glumice Leonie Benesch. Benesch rutinske radnje svoje junakinje, medicinske sestre Florije - pripremanje infuzija i čašica tableta, miješanja fizioloških otopina u antibiotike ili analgetike te mjerenje vitalnih znakova pacijenata - izvodi izvježbanim automatizmom stvarne stručnjakinje, a prometanje smjene u sukob s vremenom eksplicitna je kritika nedostatnog ulaganja u kadrove medicinskih sestara. Premda presavijeni popis u džepu njezine kute nalaže jednostavan redoslijed vizita po sobama, dolasci novih pacijenata i nepredvidljive krize zbiljsku svakodnevicu medicinskih sestara pretvaraju u dramski materijal. Uz Floriju kao stabilnu točku rastućeg svemira, upoznajemo usamljenog starca kojem je Floria prisiljena prešutjeti dijagnozu teškog karcinoma, mladu majku svjesnu neminovne smrti, staricu koja u bolnicu zbog banalne smetnje dolazi s teškom demencijom i oholog privatnog pacijenta. Benesch u potencijalno repetitivan scenarij udiše emocionalni registar punokrvne drame: Floria se pribire u dizalu, pacijentici na umoru pogledom odgovara na upit o smislenosti daljnjeg liječenja, nijemo plače nad gubitcima na koje nije mogla utjecati i na koncu puca samo kako bi svoje pogreške izglancala, dočekala noćnu smjenu i krhkost ljudske sudbine protumačila kao izvor vjere u život.
Osporava stereotipe
Konkurencija drugog dana festivala otvorena je britkim debitantskim filmom palestinske redateljice Laile Abbas, crnohumornom dramom "Hvala što ste odabrali našu banku". Abbas pričom o dvije sasvim različite sestre - starija sestra Maryam (Clara Khoury) udana je kućanica s nevjernim suprugom, a mlađa Noura (Yasmine Al Massri) je emancipirana kozmetičarka - koje nakon očeve smrti nastoje osigurati nasljedstvo kritizira ženomrstvo islamskog zakonodavstva, koje muškim članovima obitelji prepisuje nerazmjeran dio nasljedstva. Film razdoblje tijekom kojeg sestre mogu prešutjeti očevu smrt balansira između registara trilera i tragikomedije, niz nesposobnih i licemjernih muških likova ogoljuje nepravdu patrijarhalnog sustava, urbano tkivo Ramallaha inteligentno osporava stereotipno poimanje Palestine kao pustinje s humanitarnim šatorima, a činjenica izraelske okupacije u film je ušivena televizijskim ekranima i suptilnim opaskama.
Žanr neo-noir trilera potom je izvrnut njemačkim "Otocima" redatelja Jana Olea Gerstera, koji prepoznatljive tropove umeće u kontekst blještavog Kanarskog otočja. Negdašnji profesionalni tenisač Tom (Sam Riley) nakon ozljede ramena životari kao trener gostiju luksuznog resorta i bezizlaznost svojeg položaja otupljuje skrivenim bocama žestica, linijama kokaina i neobveznim seksom s turisticama. Lik fatalne žene ostvaren je senzualnom Anne (izvrsna Stacy Martin) koja sina Antona dovodi na satove tenisa, a radnja se zapliće kad njezin nesnosni suprug Dave iščezne nakon noćnog izlaska. Inteligentna fotografija Juana Sarmienta rubove bisernih plaža i oštrih klifova zamućuje u dojam žege "Stranca" Alberta Camusa, a raštrkane implikacije - Anne je prije udaje bila partijanerica koja je tulumarila europskim otocima, drugo dijete ne uspijevaju začeti jer je Dave sterilan, a sedmogodišnji Anton nametljivo nalikuje Tomu - dovode do zaključka koji film ne izgovara, no otvoreno sugerira. Dvosatno trajanje filma napuhano je samozadovoljnim izletima u prizore vađenja utopljene deve iz oceana i suvišnim detaljima, no Gerster ostaje obećavajući scenarist koji bi beneficirao od strožeg uredničkog postupka.
Okrutno društvo
Drugi dan festivala zatvoren je švedsko-kenijskom koprodukcijom "Pas" redatelja Bakera Karima, čiji brat Alexander u filmu uvjerljivo tumači glavnu ulogu. "Pas" je samosvjesno suvremeni triler naglašenih dramskih elemenata postavljen u kenijsku Mombasu, gdje sitni diler MZ dobiva zadatak razvoženja skupocjene mlade prostitutke Kadzo (Caroline Muthoni) za Saddam, caricu gradskog podzemlja. Nakon uvodnog citata da "muškarci koji žude ne mogu voljeti, a oni koji vole ne žude", MZ zbog uputstva da Kadzo "razvozi, no ne smije dirati ni misliti o njoj" postaje fiksiran na Kadzo i slijepo usvaja uvjerenje da su seksualne radnice tragične junakinje prisiljene na svoj ponižavajući status. Iako Kadzo ismijava ideju da mora imati prošlost bijede ili obiteljskog nasilja, MZ ju samoinicijativno odlučuje izbaviti i opsesivnom se odlučnošću suprotstavljanja gradskom podzemlju kako bi im platio bijeg u izoliranu pacifičku državu, Tongu. Uz vrline britkog izvrtanja rodnih uloga likovima "gospođe šefice" Saddam (Caroline Midimo) i samostalne seksualne radnice koja je svoj život odabrala i ne želi pomoć zaljubljenog potrčka, "Pas" je uz dojmljivo nemilosrdan prikaz okrutnog i korumpiranog društva prepunog nasilja djelo nejednake dinamike i repetitivnih fabularnih rješenja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....