Film "Gluha" španjolske redateljice Eve Libertad skrenuo je na sebe pažnju u veljači ove godine, kad je na berlinskom festivalu osvojio nagradu publike. "Sorda" je koji mjesec kasnije hrvatsku premijeru imala na Festivalu mediteranskog filma u Splitu. I tu je film završio ovjenčan glavnom nagradom. Sada film kreće u hrvatska kina.
I – treba odmah reći- vrijedi ga vidjeti. Jer, "Sorda" je izvanredna. Riječ je o filmu koji jednoj vječnoj i sveprisutnoj temi -odnosu gluhih i onih koji čuju - pristupa suptilno, pametno i s dubinskim poznavanjem.
Redateljica Libertad film je snimila u suradnji s vlastitom sestrom Miriam Garlo koje je od djetinjstva gluha. Garlo u filmu i glumi glavnu ulogu. Lik koji glumi -Angela- žena je ranih srednjih godina koja je oglušila kao dijete i otad živi kao visoko funkcionalna hendikepirana osoba: slabo govori, ali čita s usana i s bližnjima komunicira znakovnim jezikom. Radio kao keramičarka i dobra je u svom poslu. Ima supružnika Hectora (Alvaro Cervantes) koji čuje. S Hectorom je u lijepoj i harmoničnoj vezi: on je naučio znakovni jezik, prema njoj je brižan i pun poštovanja. Angela je za s osobu s takvim hendikepom sjajno integrirana.
Ta idila se, međutim, namreška kad Angela zatrudni, a potom rodi. Kako je njena gluhoća nasljedna, liječnici ne mogu sa sigurnošću reći da li će dijete čuti. Nisu to u stanju reći ni odmah po rođenju, jer su prvi testovi dvojbeni. To iščekivanje kao da rascijepi supružnike. Muž i Angelini roditelji nadaju se da dijete čuje. Kad se ispostavi da beba nije gluha, presretni su. Međutim, ne i Angela: jer, ona zna da će između nje i njenog vlastitog djeteta ostati nevidljiva koprena koju se ne može preći.
"Oni koji ne čuju i oni koji čuju su u osnovi dvije različite kulture", rekla je španjolska autorica kad je tijekom splitskog FMF video porukom najavljivala film. Tim dvama kulturama, ili "plemenima", film se zapravo i bavi. Gluhi, pa i Angela, najkomfornije se osjećaju u društvu gluhih s kojima nesputano čavrljaju gestikulacijom ne sumnjajući da li će biti shvaćeni. Oni koji čuju u tom su društvu isključeni, bilo zato što ne govore gluhonijemi jezik ili zato što im je zamorno pratiti brzu i intenzivnu konverzaciju znakovima. To vrijedi i za slušno zdravo dijete jedne od njenih gluhih prijateljica. Sami gluhi, pak, u društvenim situacijama nailaze na kojekakve prepreke, uključujući i one o kojima mi zdravog sluha ni ne razmišljamo. Upravo te situacije su ono što "Sorda" minuciozno rekonstruira.
U društvu gluhih i oni koji to nisu, osoba koja čuje spontano se počne obraćati ne-gluhom, ignorirajući gluhog kao da je malouman. U trgovinama slušnih pomagala najčešće rade ljudi koji ne znaju znakovni jezik. Gluhi ne može pratiti s usana konverzaciju ako ljudi govore istovremeno ili su u velikoj grupi. Tijekom poroda ili bolničkog zahvata gluha osoba ne može čitati s usana jer bolničko osoblje (dakako) nosi maske. Suprug teško može pri porodu prenositi upute babica znakovnim jezikom dok se žena grči. Gluha majka ne čuje plač vlastitog djeteta koje je gladno. Do neke je mjere isključena iz dijelova podizanja djeteta, kao što je čitanje slikovnice ili pjevušenje uspavanke. Kad dijete odrasta, prva je izgovorena riječ obično znak za slavlje, prelazak iz jednog svijeta u drugi. Ali, za Angelu je to udarac. Njeno dijete postaje dio svijeta govorećih iz kojeg je ona sama isključena, između nje i mesa njenog mesa postojat će naoko nepremostiv jaz. Budući on uvijek će se bolje osjećati u ambijentu slušajućih, a ona u ambijentu gluhihkao što je ona sama. Angelu sve to onespokojava, a poljulja i njen odnos s mužem koji je doživljava kao egoističnu.
Redateljica Libertad tu ljudsku dramu dočarava s minucioznošću nekog tko o temi s kojom se bavi zna sve. Istodobno, film je suptilan i lišen svake plakatnosti. Ljudi s kojima se Libertad bavi u osnovi su dobronamjerni, uviđavni i civilizirani pa se pukotine zakrpe. No, dok gleda film čovjek mora pomisliti: ako je Angeli koja je dobro integrirana i okružena ljubavlju tako zeznuto, kako je tek onima koji to nemaju? "Sorda" je film koji doista otvara oči. Dao je dušu za društveno-aktivističke projekcije, a istodobno se ne svodi na aktivizam, jer je pun humora i topline.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....