Kad se spomene “Ničije dijete”, autentična priča o klincu kojeg su našli u bosanskim šumama 1988., gdje je dotad živio s vukovima, nije znao govoriti niti hodati na dvije noge, prvo asocira na “Divljeg dječaka” Françoisa Truffauta i na”Tajnu Kaspara Hausera” Wernera Herzoga, slične priče o potpunim autsajderima koji se silom prilika uključuju u mučan proces civiliziranja. Dodao bih još jedan film, “Preživjeti s vukovima” Francuskinje Vére Belmont, u kojoj za Drugog svjetskog rata 8-godišnja Židovka nalazi pribježište među vukovima, kad joj je već zabranjeno boraviti među ljudima. Ako ste ga gledali, mogli ste shvatiti kako je trajao proces odrastanja malog protagonista “Ničijeg djeteta” i kakav je kodeks vladao u vučjoj zajednici.
Dakako, to mo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....