Posljednji je stanovnik jadranskog otoka, tu je i rođen, na njemu je proveo čitav život, svećenik samo za njega održava misu. No, bio je prisiljen otići

Češki redatelj, naturalizirani Riječanin, Aleš Suk na Vele je Srakane došao prvi put 2017., za blagdan svete Ane.

Susret sa Srakanama i Silvanom Skrivanićem, čovjekom koji je tamo na rođen i cijeli život proveo na otoku inspirirao ga je snimiti kratkometražni film.

Naslovio ga je "(P.S.) Poslije Silvana/Prostor Sjećanja", posvetio tom čovjeku koji se s otoka nije dao, ali je naposljetku morao otići. Hrvatska premijera filma bit će u utorak na opatijskom Liburnia Film Festivalu.

Lani sam lutajući Unijama, posve požutjelima od rascvjetala smilja, čeznutljivo gledala Vele Srakane. Jer, kolikogod da pučinske Unije bile daleke i same, učinile su mi se u odnosu na susjedni im otok, Vele Srakane, poput glasna i napučena Supetra ili Hvara. Pretjerujem, naravno. Unije su na kraju svijeta.

Ali, iza tog kraja svijeta stoje Male Srakane i Vele Srakane. Ako i nije tako na nautičkim kartama, baš je tako u stvarnom životu, shvatite to kad čujete koliko je jednostavna, ali logistički komplicirana svakodnevica onih koji tamo žive, koji se sa škoja ne daju.

Naslušala sam se priča u Unijama, lokalnih štorija, teško je procijeniti izmaštanih ili stvarnih, koje Unijani pripovijedaju o Srakanama.

Češki redatelj, naturalizirani Riječanin, Aleš Suk na Vele je Sra...