Preminuli redatelj Bela Tarr trebao je snimati i predavati u Hrvatskoj: ‘Na Vis sam želio dovesti Tildu Swinton‘

Tarr je preminuo u 71. godini života. Bio je slavni redatelj i bliski suradnik Lászla Krasznahorkaija

Béla Tarr, istaknuti mađarski redatelj i autor crno-bijelih filmova "Sotonski tango" (sedmosatni film iz 1994.) i "Werckmeisterove harmonije" (2000.), koji je preminuo danas, u 71. godini života, 2006. godine na Split Film Festivalu primio je nagradu za izniman doprinos razvoju filmske umjetnosti.

Iste godine kad je primio nagradu u intervjuu za Jutarnji list, našem filmskom kritičaru Jurici Pavičiću, otkrio je da po noveli Georgesa Simenona, napisanoj početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, snima film "Čovjek iz Londona" (László Krasznahorkai je radio na scenariju) te da u njemu glumi i holivudska glumica Tilda Swinton.

Tarr, koji je do tog trenutka snimio već 70 minuta filma, bio je u potrazi za lokacijama u Hrvatskoj, gdje je planirao snimiti tri velike scene.

"Riječ je o filmu ‘Čovjek iz Londona‘, nastalom po noveli Georgesa Simenona napisanoj početkom pedesetih godina. Tu sam pripovijetku pročitao prije petnaestak godina i odmah me zaokupila atmosfera. Otkupio sam prava na predložak i sa svojim stalnim scenarističkim suradnikom, piscem Laszlom Krazsnohokaijem, napisao scenarij. Riječ je o europskoj koprodukciji Mađarske, Njemačke i Francuske, a budžet filma je 5 milijuna eura. Moguće je da bismo dio tog filma snimali u Hrvatskoj, ali to ovisi o dva uvjeta. Prvi je da nađemo sasvim pogodnu lokaciju, a drugi da dobijemo hrvatsku koprodukciju".

O konkretnim lokacijama je pak rekao: "U Hrvatskoj bismo snimili tri velike scene. Međutim, nije rečeno da će to biti Vis, ni Komiža. Traženje lokacije nam je otežano zbog ranog sumraka pa ćemo se opet vratiti najesen".

U Splitu

Nekoliko godina kasnije našao se u funkciji mentora filmske radionice u kojoj je sedam studenata radilo kratke filmove na temu ribe, a filmovi su prikazani na Split Film Festivalu (Međunarodnog festivala novog filma), s čijim je nekadašnjim direktorom Brankom Karabatićem Tarr prijateljevao.

"Split bi već iduće godine mogao postati najpoželjnije odredište studenata režije iz cijeloga svijeta", pisao je pak u veljači 2012. godine Večernji list o redateljevim planovima da u Splitu otvori doktorski studij filma "na kojem će predavati neki od najvećih filmaša današnjice".

Na konferenciji za novinare održanoj sredinom svibnja u Zagrebu vijest je i službeno potvrđena, pisao je Net.hr.

No, već u srpnju iste godine Večernji je pisao o Tarrovoj izjavi da ga je "ignoriranje lokalnih struktura odvratilo od ideje da u Splitu osnuje doktorski studij na kojem bi predavali najugledniji filmaši poput Tilde Swinton, Akija Kaurismakija i Jima Jarmuscha".

‘‘Lokalni uvjeti koji dolje vladaju za mene su veoma čudni. Moram vam objasniti priču. Ovaj projekt veoma se svidio redatelju Hrvoju Hribaru i on ga je odmah podržao. Projektom se oduševila i ministrica kulture Andrea Zlatar Violić. Upoznao sam i predsjednika. Čak su i političari rekli da je projekt odličan. Zatim sam potpisao dokument s gospodinom Pavićem, rektorom Splitskog sveučilišta, i odlučili smo pokrenuti školu. Onda je nastao prvi problem. Sveučilište nema pravni identitet u okviru bolonjskog sustava i gospodin Pavić me uputio na Umjetničku akademiju u Splitu. No, oni nisu bili tako ljubazni kao ostali i nisu mi u stanju reći što su odlučili. Goran Golovko, koji je prodekan Umjetničke akademije za umjetnost, znanost i međunarodnu suradnju, obećao mi je poslati službeno pismo i očitovanje jer ja imam rokove koje moram ispoštovati. Cijeli dan gledam u mobitel i provjeravam mail. Prošlo je 18 sati, a ja još uvijek nisam dobio ništa. Dosta mi je. Dopustite da vam nešto kažem. Mnogi ljudi i mnogi gradovi pozdravljaju ovaj projekt i zainteresirani su za njega. Ja nisam dijete. Sam sam sve pripremio, od sadržaja, suradnji, do detaljnog rasporeda.

Osobno sam odabrao stanove za profesore koji dolaze, čak znam datum kada Gus Van Sant treba doći na svoje prvo predavanje. I što da mu sada kažem? Znate što ću mu reći? Neka se je*u, mijenjamo lokaciju‘‘, poručio je Tarr dodavši da su ga u Hrvatskoj ponizili kao čovjeka.

Ne možemo tratiti život

Što je, dakle, pošlo po krivu?

"Za samo otvaranje predloženog studija doznali smo iz novina. Procedura predlaganja, prihvaćanja i provođenja doktorskih studijskih programa u RH određena je zakonima kojih se svi imaju držati. Zahtjevu gospodina Tarra za korištenje našeg imena i pravnog statusa uz njegov vlastiti žiroračun nije moguće udovoljiti jer bi to bilo nezakonito", kazao je za Večernji list prodekan Akademije za umjetnost, znanost i međunarodnu suradnju Goran Golovko dodavši da Akademijsko vijeće može glasati samo o točkama koje predlože njezini odsjeci ili zaposlenici, dok je u ovom slučaju njihov Odsjek za film i video bio isključen iz svih dogovora.

Golovko je tom prilikom demantirao i informaciju da Tarru tjednima nije odgovarao na medije, a Večernjem listu poslao je i dio zapisnika sa sjednice spomenutog vijeća.

U zapisniku je, pisao je Večernji list, stajalo da "Akademijsko vijeće daje punu potporu ideji, ali se ona može realizirati samo u okviru kojim se propisuje predlaganje, usvajanje i provođenje doktorskih studija u okviru javnih institucija u Republici Hrvatskoj".

Iako je redatelj osobno došao u Split kako bi riješio pravne detalje, zemlju je napustio razočaran, naveli su u Večernjem listu dodavši da su iz Hrvatskog audiovizualnog centara spomenuli "određeni otpor lokalne akademske zajednice".

No, Golovko je to opovrgnuo.

"To nije istina. U nastojanju da pomognem gospodinu Tarru i njegovim suradnicima na vrijeme sam poslao popis svih potrebnih radnji. Od prvog novinskog napisa o tom studiju do danas nismo dobili ničije pismo namjere ni pismeno očitovanje o namjeri njegova financiranja", inzistirao je.

Naredne godine, nakon što je već odustao od Splita, Tarr je o nemiloj situaciji progovorio i u intervjuu za Novosti.

"U Hrvatskoj smo imali jako veliku podršku političara, oni su doista željeli ovaj projekt. Ali problemi su počeli u Splitu: nije postojao pravni okvir da se sve to ostvari, bilo je tu puno pravnih problema, i kad sam shvatio da je potrebno dulje od godine da se oni riješe – a već je postojao velik interes diljem svijeta – zaključio sam da ondje ne možemo tratiti svoj život", zaključio je.